Samuel Taylor Coleridge, Rime of The ancient Mariner
Lik je pisao svoje poeme tako da ih je sanjao. Probudivši se, trebalo je samo zapisati to što je sanjao, ali, avaj! (u modernom prijevodu – je, jebiga) – u tom trenutku dolazi susjed kojem je žena ustala na lijevu nogu tog jutra i cijela poema zbog te žene odlazi u nepovrat i biva zapisan samo jedan njen dio (S.T.Coleridge, Kublaj Kan).
U drugoj je situaciji bio ipak pametniji i uspio je zapisati cijelu poemu. Koliko je duga, počnete razmišljati o tome – bože, koliko je taj čovjek spavao...
I onda se nađe jedan egiptolog i napravi stvar po toj poemi.
Kako se zapravo ne zna da li je bolje samo čuti ili i vidjeti izvedbu, za lakše podnošenje sam odabrao verziju koju se samo čuje. Verzija koja se može i vidjeti je priložena u vidu linka na mjesto gdje možete biti sadomazohisti i gledati starce-čupavce (uz napomenu da su mi prije 20 godina ti i takvi izgledali sasvim kewl, a danas su, u najmanju ruku – demode) kako se krevelje pred par 'iljada ljudi i rade bedake od sebe, a zapravo sviraju dosta dobro.
Vjerojatno već pogađate o kome je riječ, pa neću duljiti:
| Prvo ovo | Onda ovo |