Mislin da je krajnje vrime da uzmen konce u svoje ruke i preuzmen kontrolu nad vlastitim životom. Možda san falila u puno stvari, ali sad ću nastojat popravit situaciju. Neznan. Puno ljudi mi smeta, a ja se nikad nisan zapitala kolikom broju ljudi smetan JA?! Ponekad mi bude žaj kad se obrusin na nekoga samo zato šta mi nije simpatičan. Znan da san posesivna i sebična, ali ne volin dilit ljude koje volin. Jednostavno iman filing ka da ću ih onda izgubit. Zauvik. Moje duševno stanje je fkt poput lazanje. Neznan odakle krenit. Sa kimen se prvo izmirit. Pokušat ću gledat ljudima u dušu. Život je kratak da bi živila u griju, stoga moran pod hitno nešto poduzet. Znan da me život nikad nije mazija ni pazija, al' znan da uvik ima onih kojima je bilo gore. I upravo zato znan da će sada biti dobro, mora biti dobro, jer nakon kiše dolazi sunce i zahvalna san Bogu za svaku sitnicu šta mi je daje, za svaku mrvu sriće. Mora bit dobro jer iman ključ u svojin rukama, odnosno cilog san ga života imala, samo šta to nisan znala. Ovo je sada moje vrime i na meni je red da nastupin. Uspit ću u inat onima koji me sputavaju i koji ne viruju u mene. Ne dan da me iko više gazi! Dugo san patila i svojon patnjon san privukla još veću patnju. Dajte pogledajte samo prijašnje posteve, di ima svitla? Nigdi? Zašto? A ni sama više neznan. Bit će bolje, bit će dobro i bit će super! Nisan ni svjesna koliko san ja ustvari jaka osoba, izdržala san nevolje i oluje, a sad je vrime da zaplovin na bonacu! Red je da ostvarin svoje snove.
Post je objavljen 04.11.2008. u 19:59 sati.