Sustav obrane Osječke utvrde (slika 1)
Glavna utvrda Osijeka imala je šest bastiona (na slici pobrojani) i odvojeni dio koji se nazivao 'rog'. Oblik utvrde pratio je crtu gradske jezgre, a u sustav su uključene dio turskih kula i zidina. Dio tih turskih objekata kasnije je tijekom gradnje srušen, a materijal je iskorišten za gradnju novih zidina. Osječka utvrda tada je mogla primiti posadu od 8000 vojnika koji su mogli na bedeme rasporediti oko 100 topova raznih kalibara. Utvrda je imala troja vrata: Vodena, Nova i Valpovačka, a od 1783. probijena i uređena su i četvrta vrata nazvana Carska. Na mjestu turskih kula tako su sada stajali novi bastioni koji su bili i najznačajniji objekti utvrde, a predstavljali su najsnažnije utvrđene objekte u cijeloj utvrdi. U pravilu, međusobna rastojanja tih novih bastiona bila su 300 do 400 koraka. Na posebno ugroženim mjestima utvrde bastioni su podizani i na manjim rastojanjima. Među šest novih snažno utvrđenih bastiona, posebno su snažno utvrđeni bili onaj prema rijeci Dravi (broj 2) i drugi točno nasuprot njemu (broj 1). Ta dva bastiona mogla su topničkom vatrom štititi najduže bastionske crte Osječke utvrde (brisani prostori topova označeni su crvenim crtama). 'Rog' je dio fortifikacije glavne utvrde podignut nizvodno od grada i same glavne utvrde, ali se savršeno uklapao u čitav sustav obrane utvrde. Temeljna namjena i zadaća tog dijela utvrde (roga) bila je obrana utvrde iz smjera istoka. 'Rog' je mogao biti, sukladno pravilima gradnje utvrda iz 17. i 18. stoljeća, veličine do jedne trećine glavne utvrde, a 'rog' Osječke utvrde bio je veličine jedne šestine veličine glavne utvrde.
Post je objavljen 04.11.2008. u 18:59 sati.