Nemojte misliti da sam opet pala u depru čim pišem ozbiljne stvarni... nije tako super sam ....sve bolje i bolje...
Al jbg moram o nečem pisati zar ne???
Možda je nekima ovo pitanje glupo smijesno, ali npr. meni nije zanima me dali ja zapravo znam živjeti zivot...
Dali je bolje da zivot provedem uz knjigu ili cigaru??
Ili mozda uz frendove, a mozda uz komp???
neznam stvarno... ali ja znam da ga zivim uz cigare i frendove...
Neznam ali mnogi ljudi nevole knjige... nevolim ih ni ja bas... ali volim ponekad pročitati pokoju zanimljivu stranicu ili ulomak...
Pitam se ponekad dali korisno provodim dane sa time sto svaki dan zivim kao da mi je poslijednji...
Volim avanture, zezancije, iskoristiti svaki dan na sto bolji način i provoditi ga sa najboljim ljudima....
Bas sam neki dan razmisljala, i skuzila sam da zapravo imam drugačije misljenje o svemu od drugih ljudi, ponašam se drugačije nego drugi, kada sam tuzna osmjehom izbacujem svu tugu iz sebe.... bude mi lakse...
Na sve zaboravim kada crtam grafite... kada pjevam i kada slusam glazbu... jer ipak svi koji me znaju znaju da mi je glazba sve u zivotu od malih nogu pjevam... čak mi i u rodnim nalazima pise da imam jako dobre glasnice, zbilja se trudim postići nesto u zivotu....
nemogu smisliti dan bez slusalica u skoli, bez tih tuznih veselih... ponekad i prostih riječi u pjesmi...
Bez ijednog tona mi zivot nema smisla...
Pitam se zasto sma ja bas to sto jesam, zasto nevolim knjige, učenje kao neki, nego imam totalno drugačiji izraz zivota od njih...
Lijepo je to kada dobijes 5 iz matematike hrvatskog... no mene vise razveseli kada mi netko samo kaze super pjevas... jednog dnaa ces nesto uspijeti sa pjevanjem...
Iako zivim u Vukovaru u gradu u kojem rijetko tko postigne u zivotu to sto ja želim...
ali ja negubim nadu... ja se trudim i svjesna sam toga da cu sve ama bas sve učiniti da ostvarim svoj san koji traje odkad sam se rodila...
Mama mi ponekad kaze kako to da mi prva riječ nije bila neka pjesma... Tata je oduvijek imao nekakvu distancu prema tom mom snu....
samo je moja mama ta koja je tu uz mene i drzi mi fige...
Mozda mislite kakve veze ima naslov sa ovime sta ja sad pisem.. ali kad malo razmislite skuziti cete da zapravo ovo sto pisem je zivot kakav ja zelim zivjeti...
I da zauvjek ću pamtiti rečenicu koju mi je moja najbolja frendica Dejana rekla: '' Mozda si ti osoba koja je tu sa zadatkom da promjeni ovaj svijet, nerazmisljaj di zivis, samo idi naprijed uspjeti ćeš'' ta me rečenica skorz digla na noge i odtad mi je osmijeh zauvijek na licu... ;)
Stvarno vise neznam sta bih vam napisala... Mislim da znate i vise nego sto trebate o mom razmisljaju, mozda neki od vas sad upravo misle kako sam full čudna i retardirana osoba... ali neka...
Ja ću biti ta koja ce sutiti i raditi ono sto želi na vamam je sad samo da komentirate...
Ljudi uzivajte mi puuusaaa
Peace Out !!!
Post je objavljen 04.11.2008. u 16:01 sati.