Ovo će biti malo duži post!
Dakle, prošlog je tjedna u "Varaždinskim vjestima" objavljen razgovor sa mnom povodom grada labirinata (ali s nekim vrlo zanimljivim općim pitanjima), a danas je u "Zdravom životu" kojeg možete nabaviti posvuda, objavljena reportaža, također o labirintima.
Pa ću napraviti mali "gemišt" i spojiti tekst iz "Varaždinca" i fotke iz "Zdravog života"!
VV: Adriane, Vi ste osnivač i inicijator izgradnje Gada labirinata u Badličanu, što Vas je na to ponukalo?
"Grad labirnata" je projekt za sada jedinstven u svijetu. Osim što labirinti, svaki od njih devet, imaju pozitivno djelovanje na pojedince koji njima prolaze, zajedničko djelovanje cjeline je mnogo dalekosežnije. U turbuletnim vremenima koja su pred nama, "grad labirinata" je neka vrsta generatora toliko potrebne inteligencije i energije za stvaranje ravnoteže u kolektivnoj svijesti čovječanstva.
VV: Što labirinti predstavljaju i na kolji način djeluju na ljude?
Labirinti su prostorni, vizalni, odnosno geometrijski obrasci. Posljednjih desetljeća svjedočili smo priznavanju raznih do tada alternativnih terapija, poput terapija bojama ili mirisma. Sada otkrivamo "terapiju oblicima". Labirinti su upravo to - posebni oblici i prostorni obrasci koji djeluju na duh i tijelo osobe koja njima prolazi, ili ih jednostavno promatra, odnosno prisutni su u određenom prostoru.
VV: Kada ste Vi osjetili potrebu za izučavanje i djelovanje na toj duhovnoj razini i kako je tekao Vaš duhovni razvoj?
To je prilično opsežno pitanje na kojeg ne bi bilo pravedno odgovoriti u nekoliko rećenica. Od najranije mladosti pa do sada moj život je posvećen stjecanju i širenju znanja o boljem i kvalitetnijem životu, osobnom razvoju i razvoju svijesti. O tome svjedoći gotovo četrdeset knjiga te niz projekata pokrenutih i ostvarenih na tom području.
VV: Danas ste duhovni učitelj, autor brojnih knjiga o područjima o kojima mali broj ljudi i razmišlja ili uopće nešto zna, je li u današnjem svijetu potreba za proširenjem duhovnih spoznaja veća ili manja nego je bila ranije.
Kako vrijeme prolazi potreba je sve veća i veća. Tempo života ne posusatje, a pred nama se pojavljuju novi problemi. Stres poprima katostrafalne razmjere - od uobičajenog pritiska na poslu, materijalnih i financijskih teškoća, pa do globalnih problema. Sve veći broj ljudi osjeća kako su došli do kranjih granica svojih snaga. Promjene su potrebne više nego ikada, kako u individualnom tako i u društvenom smislu. Štoviše, danas možemo reći da se te promjene moraju provesti žurno, jer nam vrijeme polako ističe. Približavamo se točci nakon koje neće biti povratka. Bit ćemo prisiljeni na preobrazbu načina života, a takve stvari su uvijek negativno obojene. Nitko ne želi katastrofu, bilo ratnu, bilo društvenu bilo prirodnu. Još uvjek ima vremena da svjesno i namjerno prilagodimo svoj način života te da izbjegnemo takav rasplet. Dakle, ako je ikada bilo potrebe za znanjem o osobnom rastu i razvoju svijesti, onda je to danas.

VV: Jesu li te duhovne spoznaje u koliziji s vjerskim učenjima Zapada ili ih nadopunjuju ?
NIšta o čemu pišem ili govorim nije u suprotnosti s razumom, slobodom, pravdom, istinom, ravnotežom, ljepotom, dušom ili Bogom. Nije u suprotnosti ni s ljudima, njihovim potrebama, srećom, zadovoljstvom i blagostanjem kojem teže. Također, nije u suprotnosti s njihovom iskonskom vrijednošću i pravim položajem koji zauzimaju u zajednici života.
S druge strane, ako je bilo koje učenje, sa Zapada ili Istoka, vjersko ili svjetovno, u suprotnosti s tim vrijednostima, onda je automatski u suprotnosti s načelima koje promičem.
VV: Prije nekoliko godina otvorili ste Centar za neokulturu Udruge Umjetnost davanja, u Badlilčanu, na koji način Centar djeluje.
Centar za neokulturu promiče znanje o drugačijim oblicima organiziranja života. S jedne strane, tu su projekti poput "grada labirinata", a s druge strane istraživanje i promicanje mogućnosti ekološki održivog i mnogo isplativijeg načina stanovanja, bilo da se radi o takozvanim su-kućanstvima (popularni co-housing) ili o potpuno razvijenim i samodostatnim neokulturanim zajednicama.
VV: Što je po Vama bit duhovnog razvoja i koliko su ljudi koji su otvoreniji duhovnim vrijednosnima bolji ili sretniji od onih suprotnih opredjeljenja?
Ponajprije bismo morali definirati što su to "duhovne vrijednosti". Ima mnogo predrasuda o tome. Upoznao sam ljude koji za izraz "duhovnost" nisu ni čuli, a ipak žive na način koji je kvalitetniji od mnogih drugih koji duhovnost ističu na sva zvona.
Za mene je "duhovnost" poistovjećena s cjelovitim životom. Stoga ne postoji "suprotno opredjeljenje". Postoje ljudi koji žive više ili manje cjelovito; dakle postoje oni koji znaju manje i oni koji znaju više.
Cjelovito ne živi čovjek koji ne poznaje tajne svoje vlastite svijesti. Ali, cjelovito ne živi ni onaj koji ne poznaje tajne svog vlastitog tijela; niti pak onaj koji ne poznaje tajne društva u kojem živi, posla kojeg obavlja... itd.
Budući da je cjelovitost življenja u načelu dostupna svakome, nitko nije bolji ili lošiji od nekog drugog. Svi možemo biti jednako sretni, čak i ako nas usrećuju različite stvari. Cjelovitost, a to je ono što zapravo znači "duhovnost", se ne svodi na opredjeljenje, nego na znanje.
Nema nikakve sumnje da su oni ljudi koji žive cjelovitije, dakle znaju više o sebi i svijetu oko sebe, automatski sretniji i zadovoljniji nego prije, kada takvo znanje nisu imali.

Post je objavljen 04.11.2008. u 14:32 sati.