Jedina losa stvar mog novog posla je to sto ga nisam nasla ranije. Prva sedmica je prosla skorz fino i stvarno sam zadovoljna. Kompanija je okay, ljudi sa kojima radim veoma fini, prijatni i spremni pomoci i odgovoriti na svoja moja pitanja. Kako je samo lijepo biti onaj koji postalja pitanja, a ne onaj ko zna najvise od svih i koga svi zovu, kome telefon zvoni svake dvije minute, a email poruke samo stizu jedna za drugom. Dok nisam pocela ovaj novi posao nisam ni znala koliko sam bila zamrzila onaj stari. Koliko mi je bilo mrsko vidati one iste ljude, slusati iste price i gluposti iz dana u dan, svaki ponedeljak odgovarati na sefovo pitanje "how was your weekend" i onda slusati o njegovim projektima oko renovacije kuce i ostalim dosadnim i veoma detaljnim glupostima. Tek sad vidim da ni to sto sam isla kuci svaki dan ranije s posla nije puno pomagalo jer bi dosla kuci umorna i nikakva i znala bi da me ce me sutra jos vise toga cekati jer niko drugi nije radio ono sto sam ja radila, nije bilo nikakve zamjene. Sad idem na posao pola sata ranije, vratim se kuci dva sata kasnije, ali sam kao nova osoba. Nisam umorna, nisam pod stresom, opustena sam....cak i dragi kaze da me dugo nije vidio ovako veselu i sretnu. Sve sam mislila da sam umorna zbog Ede, zbog nedovoljnog spavanja, mislila sam da je to normalno sa malom bebom.... sad tek vidim koliko je stres sa posla uticao na sve to. Ma, i nije to bio toliko stres koliko je to meni jednostavno bilo dosadilo i omrzlo. Sad se na neki nacin veselim otici na posao. Prva sedmica je bila veoma uzbudljiva - isla sam na audit odmah prvi dan sto je bilo veoma cool. Onda sam radila financial statements za jednu manju kompaniju i za trust. Sutra me ceka jos malo toga, pa onda moj prvi povrat poreza za firmu. Zanimljivo je da sam se poslije 3-4 dana na novom poslu osjecala mnogo vise "kod kuce" nego na starom mjestu gdje sam bila 5 i po godina. Ne znam kako da to opisem, ali tamo nisam imala nikakvih licnih stvari (npr. slike, solja za kafu (jer je ne pijem), neki ukrasi i tako to), a ovdje sam vec donjela jednu solju za kafu da u njoj drzim svoje olovke. Ovdje osjecam da imam moj prostor koji je samo moj i niko ga drugi nece "prljati".
ps. Maja, nismo Edu oblacili u kostim. Nismo mogli da nademo njegovu velicinu ni za jedan koji nam se svidao. Bice zato iduce godine :)
Post je objavljen 04.11.2008. u 02:05 sati.