Ahjoj. Evo ga. Ste sad sretni? Joj, odite na Sonjin blog i pročitajte zadnji post koji je predobar i koji je reko sve što ja želim reći. Ja, oronula, stara, još malo pa sedamnaestogodišnjakinja... Uzdah. Baš sam pričala sa sonjom o tome kako smo stare i kako je 5. mjesec prvog razreda bio predobar i kako je sad sve žnj. I pričale smo o tome kako nam se ne da na onu selendru called Budimpešta. -.- Jer tamo, kako Sonja kaže, ima jedna birtija i jedan dućan za kupit kruh, odjeća se prodaje na sajmu petkom što nas još više može bacit u depresiju jer ćemo ići u subotu. Ja nadodah kako će onaj ručak koji je ubačen u cijenu bit na nekoj livadi pokraj smrdljive močvare, a Sonja pretpostavlja da će bit grah. Uz to je vrlo važno da se vraćamo natrag u skučenom busu s Miroslavom, a kombincija Miroslava i graha svakako nije dobra. A još će i Zelić biti tamo koji će skinut tko zna što sve ne sa sebe jer i inače ima tendenciju skidati tenisice pod satom, otkopčavat remen i skidat hlače i gaće te golom guzicom sjedit na stolici. Ne želim ni zamišljati što će biti kada se odluči ne kontrolirati i pustiti svoju divlju stranu na slobodu. *Macaulay culkin face*. Svjetlo na kraju tunela se čini D. koji je slatki, al tko zna oće on ić. A možda A. ponese šah pa da igram s njim. Hm, možda bih se trebala prvo upoznat s njim. Ah.
Ne, ovo nije pametan post. ne da mi se. Jel da da se ni tebi ne da? Jel da.
Ahjoj.
Post je objavljen 04.11.2008. u 00:24 sati.