propast svijeta je
čitavo nebo minus jedan čovjek.
pritom je spas čovječanstva
stvar liječenja njegove glavobolje.
čak i ako si nije vjeran
u ponavljanim zaljubljivanjima
on jako dobro zna da će, kada ode,
stvar smisla preuzeti crna kiša mjesečine.
jer čovjek je vičan pjesmi
onoliko koliko je čovječanstvo vično pismu.
Post je objavljen 03.11.2008. u 23:49 sati.