Pregled posta

O jednoj propuštenoj prilici

Daklem, Respekt se Kunderi odbio ispričati za uvredljiv i krajnje neprofesionalno odbavljen tekst kojim ga proglasiše odavačem Miroslava Dvoračka koji je nakon navodne Kunderine prijave 1950. zaglavio u rudnicima urana na dugogodišnjoj robiji.

Odbijanje isprike dolazi nakon što je Kundera opovrgnuo istinitost priče i zatražio ispriku bez financijske kompenzacije.

Kundera je u međuvremenu valjda odlučio poslušati Havla - ne suditi se s novinarima i gubiti dragocjene godine kojih baš i nema na raspolaganju. Kaže, radije će pisati novi roman.

Maloprije mi stiže SMS vijest da se nekolicina kolega solidarizirala s Kunderom pa mi je mam lakše...

A zašto me naljutiše Respektovci?

Nema baš nikakve veze s tim je l' mi osobno Milan Kundera drag ili manje drag - da kažem istinu: čitala sam ga toliko davno da se više i ne sjećam - morala bih neke stvari ponoviti. Stvar je u tome da je čitava priča napisana na najhuljskiji mogući način, intelektualno nepošteno, kritički nepromišljeno i da sam mrvu gluplja nego što jesam, dodala bih i politički naivno.

Povjesničar Adam Hradilek iz Instituta za istraživanje totalitarnih režima našao je u policijskim arhivima izvještaj koji tvrdi da je MK dana tog i tog došao na policiju i prijavio da je kod Ive Militke, kolegice u studentskom domu, netko ostavio kufer. Ondak su dva agenta otišla kod Ive, našli kufer koji je pripadao Dvoračku, odbjeglom pilotu koji se u Čehoslovačku vratio ilegalno kako bi vrbovao nekog desetog tipa za suradnju. Nakon toga pukla je bruka, Dvoračka skoro strijeljaše, no onda je milošću božjom završio u rudnicima.

Iva tvrdi da je Dvoračka tog jutra sasvim slučajno srela u gradu te da ju je ovaj zamolio da kod nje pričuva kufer do navečer. Dvoraček je inače bio prijatelj bivšeg Ivinog dečka, također izbjeglog pilota.

Iva je za Dvoračkov kufer rekla samo svom tadašnjem dečku, Miroslavu Dlasku.

Cijeli je život predmnijevala da je Dvoračka zapravo odao Dlask, no to je nije spriječilo da se za Dlaska uda i s njime poživi život. Svaki put kada bi ga pitala što se dogodilo s Dvoračkom, Mirek je šutio. Tek je 90-ih priznao da je o Dvoračku rekao šulkolegi Milanu Kunderi. Ondak je Dlask umro.

Iva se nije puno pitala kako to da zajedno s Dvoračkom nije najebala i ona u vremenima kada je glava letila i za puno manje stvari. Istu se stvar nije upitao ni historik Hradilek koji je po vlastitoj tvrdnji povjesničar a ne novinar pa ne postavlja ni pitanja poput: kakav je motiv imao Kundera da ode na policiju i tamo izjavi da je netko koga on ne poznaje ostavio kufer kod nekoga koga on također ne poznaje?

Naime, Hradilek i Respekt se cijelo vrijeme pozivaju na dokument! Oni imaju dokument! I taj je dokument dostatan za tvrdnju da je MK odavač koji je znajući što čini, poslao Dvoračka na 14 godina u lager!

Hradileka i Respekt ne smeta činjenica da dokument o prijavi dolazi iz visoko kontaminiranog izvora ("ne možemo sumnjati u autentičnost svakog dokumenta, kuda bi nas to dovelo?") čiju autentičnost jamči - tko? - isti jebeni Institut za istraživanje totalitarnih režima. Ne smeta ih ni okolnost da dokument nije potpisan, da nedostaje broj Kunderove osobne karte ili bilo kojeg identifikacijskog dokumenta kao ni popratni protokol. ("Mogućnost da se netko predstavio kao Kundera je minimalna, to je u to doba bilo prerizično"!). Svjedočanstva nekih drugih ljudi koji tvrde da su njihovi "cinkaroši" bili totalno drugi likovi nego oni zavedeni u oficijelnim papirima i da je riječ o maltene ustaljenoj praksi nekadašnje tajne službe koja je tako štitila identitet svojih suradnika pred običnom policijom interpretira se kao očajničko dodvoravanje Kunderi.

Ne smeta ih ni činjenica da je bivši Dlaskov kolega izjavio u novinama da mu se Dlask sam povjerio da je odao Dvoračeka pa tako imamo dva svjedoka s oprečnim izjavama - Dlaskovu udovicu i Dlaskovog frenda. Ne postavljaju pitanja ni pred hipotezom da je upravo Dlask imao motiv prijaviti Dvoračka (ljubomora na Ivinog bivšeg), plus da je u arhivima tajne službe zaveden kao aktivni agent (što možda objašnjava kako to da se Ivi nije ništa dogodilo nakon što StB u njezinoj sobi nađe kufer terorista i narodnog izdajnika).

Ne smeta ih ni činjenica da je autor teksta Adam Hradilek unuk jebenih Dlask-Militkovih koji je - naknadno se ispostavilo - baku želio "očistiti od sramote". Kako? Tako što je zajedno s Respektom skočio na prvu indiciju da je za bakinu priču odgovoran netko izvan obiteljskog kruga pa je ono što bi za historika trebala biti radna hipoteza nekritički i tendenciozno predstavio kao zaključak.

Na stranu pitanja konteksta na kojima inzistira Wall - tko je pedesetih godina bio Miroslav Dvoraček i što je svaki pošteni građanin u to doba trebao učiniti - čak da je Kundera i bio taj koji je otišao na policiju i časno komunistički prijavio da je u studentskom domu neki lik, to još ne znači da je Kundera namjerno poslao Dvoračka na robiju kako Respekt sugerira.

Smeta me ta staljinistička logika, način mišljenja ondašnjeg doba preslikan na Respekt danas, isto dogmatsko i zadrto inzistiranje na predrasudama koje pothranjuju ono što mi želimo da bude istina a ne nužno na pokušaju istine. Jebiga, Kunderu ne vole i Kundera ne voli njih, ali to ne znači da mu možeš napakovati laž i uživati u njoj kao o velikoj objavi. Ni ja nisam fan Vice Vukojevića, ali ne vjerujem da je Vukojević silovatelj samo zato što to tvrdi moralna vertikala Heni Erceg. Nepravda je zajebana zajebana zajebana stvar, ali nećeš je ispraviti novom nepravdom. Drugim riječima, ako nemamo valjane dokaze valja se pomiriti s tim da se neke stvari nikada neće razotkriti. Takva se frustracija ne rješava falsificiranjem priča koju većina naprosto želi čuti.

Ostaje pitanje kaj sad s jebenim Institutom za istraživanje totalitarnih režima? Ja sam u svakom slučaju za nastavak njegovog rada, ali prosim lepega, bavite se znanstvenim radom a ne proizvodnjom polupečenih skandala kako i kada vam to odgovara. Nisam sigurna, ali mislim da je prije pola godine-godinu u Poljskoj vođena debata o nečem sličnom pa su se ljudi poput Michnika - a njega se sigurno ne može etiketirati kao komunistu - izjasnili protiv objavljivanja dokumenata upravo iz straha od manipulacije i sličnih sranja a la Kundera.

A na Milančetu je sad da se pravda i objašnjava pred svakom budalom koja mu se nađe na putu. Isprika bi u ovakvoj situaciji bila jedina časna stvar, ali fakit, isprike nisu dio češke političke kulture.

PS. Uh, umalo zaboravih!
Jesu li učinili sve da Kunderu pred objavom teksta upoznaju s njegovim sadržajem? Poslali su mu faks putem kojeg pisac komunicira s javnošću. Kundera tvrdi da nikakav faks nije primio. Sadržaj faksa bio je otprilike sljedeći: radimo istraživanje o odavanjima u 50-im godinama, hoćete li se izjasniti o toj temi?
Kažu: "Da smo ga upoznali s pričom, on bi je sigurno opovrgnuo i bio bi na nju spreman". WTF???

Post je objavljen 03.11.2008. u 22:20 sati.