U početku sam mislila da je Španjolac. Pogledala sam, naime, njegova dva filma i oba se odigravaju u Španjolskoj. 'Đavolja kralježnica' i 'Panov labirint'. Nije Meksikanac je. Dobro Postoji, istina malo nategnuto konkvistadorska veza, ali Meksiko je nešto drugo nego Španjolska.
Šareniji su, veseliji. Španjolci imaju onu težinu flamenga, borbe s bikovima (možda me prezime El Toro asociralo na Španjolsku, ali ustvari to su bili radnja i mjesto događanja u filmu. Ustvari kasnije sam se sjetila da sam čitala o tom nekom novom valu meksičkih redatelja.)
Posudit ću i ostale ako ih imaju. Mora biti da je španjolski građanski rat bio nešto vrlo mračno kad je ostavio takvu mučninu.
Odlična atmosfera. Znam da u oba slučaja namjerno koristi djecu, nije me zavarao, ali razmišljam kako zapravo u filmu teško možemo povjerovati 'dobrom 'odraslom čovjeku. U principu on, taj odrasli, uvijek ima neki nedostatak, nekakvu nemoć ili je lagano retardiran- već nešto slično tome. Dijete osim svega vjeruju onom nečem što živi pokraj nas i koje hoće s nama komunicirati. Odrasli sumnjaju. Naučili su lekciju. Srce i duša postali su tvrdi i mozak zbraja dva i dva.. ne, nikako ne želimo vjerovati da postoji takva mogućnost iako smo puno puta osjetili dašak vjetra krila anđela čuvara ili neobjašnjivu bol u srcu šetajući nekim mjestom naizgled sunčanim, ali netko je tu doživio patnju. Za mene postoji jedna ulica u Splitu u koju nerado uđem. Ne uđem nikako osim ako moram jer mi tamo stanuju prijatelji koje posjetim bar jedanput godišnje. Nastojim biti u društvu i molim da imaju upaljeno svijetlo na stepeništu.
U svakom slučaju odlični filmovi. Volim ta španjolska duga lica i određenu muku koja isijava iz njihovih tamnih očiju.
Ali dobro, ja sam poznatog patničkog ukusa, a svejedno preporučam te filmove i redatelja.
Spominje se u opisu filma horor. Možda jest, ali meni nije.
Post je objavljen 03.11.2008. u 20:17 sati.