
Pojava adventskih vijenaca i četiriju svijeća, koje simboliziraju četiri nedjelje Došašća, u našim krajevima zabilježena je polovinom stoljeća kao utjecaj europske civilizacije i protestantizma. Ta privlačnost ostala je prihvaćena, pa se tako danas masovno primjenjuje u ukrašavanju crkvi i domova.
Vijenac je već u antikno vrijeme predstavljao znak pobjede i časti. Stavljan je na glavu pobjedniku i mnogostruko ukrašavan. Adventski vijenac je znak iskazivanja počasti Gospodinu koji dolazi. Kad on dođe u svojoj slavi, pripada mu pobjednički znak vijenca. Pobjednički vijenac antike dobio je u kršćanstvu i drugo značenje. On je znak izvojevana spasenja, znak da je naš život po Isusu Kristu cjelovit i spašen. On je obećanje da će naš život, koji je često jako rastrgan, koji se raspada jer toliko toga, bez međusobna odnosa stoji tu jedno pokraj drugoga, postati opet cjelovit, zaokružen. Na kraju stare godine i na početku nove crkvene godine adventski vijenac želi u nama ojačati nadu da će naš život uspjeti.
Četiri tjedna priprave za Božić simboliziraju vrijeme čekanja na preobrazbu. Imalo bi smisla da na svome adventskom vijencu u predvečerje prije svake adventske nedjelje zapališ jednu svijeću u malome obredu. Možeš na to pozvati svoju obitelj koja će se okupiti oko adventskoga vijenca, zajedno zapjevati koju adventsku pjesmu i pročitati neki proročanski tekst iz Biblije. To sabire obitelj, to usred žurbe došašća stvara odmorišnu točku koja upućuje na ono pravo došašće, na zajedničko čekanje Svjetla koje rasvjetljuje svaki naš mrak, na Isusa Krista koji će otjerati tamu iz našega srca.
autor
Post je objavljen 03.11.2008. u 17:55 sati.