Marketing
I tako...
Boomp3.com
Dakle, onaj poslić za koji sam natuknula u prošlom postu... Pa, sjedim ja tako taj dan na terasi kafića, stol kraj mene direktor lokalnih listova s nekim kolegom. Ode F. na wc, a ja čujem: "Novinarka!" E budući da mene tako zove samo jedan tip kojeg ne volim, nisam se odazvala. Kad ono opet: "Novinarka!" Ajde, okrenem se, a kad ono - gospodin direktor. "Kak si? Kak faks? Ti se radi?" Pa kad pitate, radi. I tako sam dogovorila razgovor s tim kolegom koji je glavni urednik novog lista u gradu. Danas otišla na razgovor, bila na sastanku redakcije, slušala kako dogovaraju teme i onda porazgovarala s urednikom. Uglavnom - sutra počinjem. Naravno, to je probno, dok ne vidimo kako tko diše i kako ćemo surađivati. Počet ću s nekim lakšim temama budući da nemam iskustva, a onda ćemo vidjeti. Ali baš se veselim - radit ću ono za što se školujem, radit ću teme koje volim i dobit ću neki honorar za to. Plus, da, jedan od kolega u redakciji bit će mi i Potencijalni. Da mi je netko prije godinu i pol to rekao, rekla bih da nije normalan. Ali - can't wait.
Eh, da. U subotu sam, kao i uglavnom cijela Lijepa naša bila na groblju. I tako šećemo mama i ja od groba do groba i ugledam ja Prijatelja. Stoji sam. Kažem mami da ću doći, idem ga samo pozdraviti. I prilazim mu, vidim da nešto priča... I shvatim. On priča sa svojim tatom. Koji je umro kad je on imao dvije godine. Oči su mi zasuzile kad sam to shvatila i sva sam se zbunila. Ali pričali smo kojih desetak minuta (možda i dulje) i podsjetila sam se kako mi je lijepo pričati s njim... Ali kad se sjetim te slike, kako stoji sam na tatinom grobu i priča s njim... Strašno nešto. Uglavnom, dogovorili smo ugrubo odlazak u shopping, lalalalala... Za detalje ćemo se još čuti ovih dana, lalalalala... Again - can't wait.
I tako... Javit ću vam se onda poslije shoppinga, sumnjam da ću prije, a tko zna, možda i hoću...
Ljubi vas Ruby!
Post je objavljen 03.11.2008. u 12:45 sati.