Počelo je sve u petak, odlazak s posla. Napokon je došao vikend, krećem s posla. Vani predivno vrijeme, ali i gužva na cesti. zar su svi krenuli ranije s posla? Ma dobro nema veze, čekam svaki dan, budem i danas! Polako plazim po zagrebačkim ulicama, pokušavajući se dovući doma dok na radiju svira radio ANTENA s dobrim starim hitovima. Tu i tamo skoro zgazim neku babu, jer kao „lude krave“ (i to se misli doslovno na bolest ludih krava) prelaze cestu tamo gdje ne bi trebale, žureći se prema grobljima. Možda se i same žure pod zemlju?
Petkom ipak ostajem doma, usprkos svim pozivima na tzv. Halloween. Na kraju krajeva, kršćani ne slave „dan vještica“, pa neću onda niti sada početi. Nije kako imam bilo što protiv njih, samo dok su podalje od mene! Tu večer sam se lijepo odmorio i odspavao jedno 12h u komadu, nadoknađujući umor prošlog mjeseca.
Budim se u subotu ujutro, odmoren od svega. Za danas sam si priredio neke zaostatke kao sređivanje sobe i pospremanje predanih programa, koje nisam stigao uz posao pospremiti. Kao i slaganje nekih stvari doma, koje me samo čekaju. U mislima su mi bake i djedovi, ali i troje prijatelja/prijateljica koji su prerano otišli. Nemam želje ići na groblje samo zato što bih to morao danas obaviti, jer su ti ljudi često uz mene, u mojim mislima. Pogotovo moja draga prijateljica koja je nedavno otišla od tuđe ruke. Ponekada se ponašamo kao da imamo pregršt vremena, ali to nije tako – vremena je premalo, stoga uživajmo dok možemo!
Navečer, vrijeme je za piće s prijateljima iz kluba. Još jedno piće i odlazak na okupljalište mladih s „oktanima“ koji kolaju kroz žile. Na vožnji kroz grad zamjećujem nešto drugačiji promet u gradu Zagrebu, nekako je rjeđi. I ne samo kako je rjeđi, gotovo ga uopće nema! Tu večer uživao sam kao Zagrepčanin (premda sam prva generacija) u Zagrebu, dok su se svi „došljaci“ od Bandi(ti)ća i Ljuštine, do ostalih (prepoznavanje prepuštam čitateljima) „razišli i raštrkali“ po Lijepoj našoj ili šire. Zagreb je ostao napokon Zagrepčanima! Predivan, ugodan za vožnju, grad samo za nas. Takav Zagreb stvoren je i za izlazak, pa sam izašao. U Hemingwayu naravno bilo je ugodno, za razliku od ostalih subota! Zabava, ples, pića (bezalkoholna na mene, jer vozim)…Na povratku oko 3h ujutro, nisam odolio zagrijati auto, gume i provesti se po Zagrebu kako već dugo nisam, kao prije desetak godina kada je benzin bio đabe (mada ni sada nije preskup), a vozila su imali samo oni koji su ih mogli platiti!
Nedjelja došla je s obiteljskim ručkom, bogatim stolom za kojeg sam svaki dan zahvalan Bogu. Nekima je možda to normalno, ali znam kako postoje i oni bez toplog obroka i oni bez krova nad glavom. Uz popodnevnu pomoć prijateljici oko kupnje automobila (naravno, loš je auto) i kave, naravno još uvijek je Zagreb bio prazan i divan – to se događa rijetko i onda posebno uživam u tome. Usto sam dan rezervirao za F1. Nevjerojatna utrka za novog svjetskog prvaka! Dok je večer donijela još rada za fakultet i za klub.
Pitate se onda, kada sam stigao na groblje? Pa nisam, idem danas. Naime ne spadam u „konfekcijske tipove“, pa na groblje odem kad svi prođu. A i ideja odlaska tamo i sretanja prijatelja koji se nikada ne javljaju mi nije nešto posebno. Stoga odem na groblje onda kada nema ljudi, kada mogu biti sam i odati počast svojima u miru! Ovog puta biti će to lijepo u miru, bez zabrana prometa, bez gužve po grobljima, bez pozdrava i naknadnih sretanja.
Post je objavljen 03.11.2008. u 08:52 sati.