Ako u našem misaono, osjetilno, osjećajnom labirintu ne pronađemo središte, onu točku iz koje izvire naša svjest o pokretu, pokret stvara simfoniju univerzuma našega uma ali taj se konzert odvija bez dirigenta i s vremenom gubi osnovni ritam i dinamiku.
To je razlog zbog kojeg naši pokreti više ne slijede osnovni zakon iz kojeg se razvijaju, zakon zlaznoga reza, pa gubeći spiralnu dinamiku ponekad narušavaju geometriju našeg tijela i postaju razlogom bolova u našem sustavu za pokretanje.
Naš mozak, ta najsavršenija tvorevina svemira, sudjeluje u komponiranju i izvođenju simfonije univerzuma, ali bez naše svijeti o pokretu mozak postaje samo orkestar muzičara virtuoza koji bez dirigenta gube skladnost izvođenja.
"Aktus purus", prvi pokret je nevidljivi, neumorni, vječni dirigent koji, tu za nas nečujnu glazbu univerzuma, još uvijek komponira.
"Primum mobile" u našoj glavi je naša svijest o pokretu koja postaje skladatelj i dirigent ritma i dinamike za skladno izvođenje naših svakodnevnih pokreta.
Četvorodimenzionalno, 4-D sudjelovanje u životu je čudesan proces koji u nama neprestano traje od prvog udisaja do zadnjeg izdisaja. Rođeni pokretom mi postajemo sudionici stvaranja velike gala predstave na pozornici velikog svjetskog teatra. Pod sunčavim svijetlom mi vidljivim i nevidljivim, spoznatim i nespoznatim, svijesnim i nesvijesnim pokretima igramo glavnu ulogu u toj premijeri bez reprize.
Naši svakodnevni pokreti su suptilna simfonija koja proizlazi iz 4- D samopoimanja, 4- D samostabilizacije i prelazi u 4- D samomobilizaciju.
dinaja
Spoznaja i sjedinjenje s vremenom i prostorom znači susret s Kairosom, trajanje u trenutku, osjećanje osjećaja, ljubav, sreća, život. U tom sretnom i neponovljivom trenutku mi susrećemo i bol, tu često pod krinkom skrivenu nepozvanu gošću na slavlju naših osjetila.
Sretni trenutak spoznaje boli je i trenutak u kojem ju moramo znati raskrinkati, moramo joj skinuti masku tajnovitosti i otkriti njeno prevo lice, osjetiti uzrok njenog dolaska i prepoznati bit problema koji treba riješiti.
To je na primjer bol u leđima ili u jednom od zglobova ekstremiteta, ukočenost u vratu, glavobolja, migrena.
Istovremeno je to i sretni trenutak u kojem, na tom krabuljnom plesu naših tek probuđenih osjetila i osjećaja, možemo čuti i pokušati razumjeti govor našega tijela.
Tijelo šalje signale, pretvarajući emocije u osjećaje, koje treba na vrijeme prepoznati i na njih reagirati svrsishodnim promjenama. Za promjene nikad nije kasno, ali je u svakom slučaju bolje što se uzrok problema ranije otkrije.
Narušena unutarnja ravnoteža, poremećena geometrija tijela i pokreta su česti uzroci javljanja bolova u našem sustavu za pokretanje. Svrsishodan lijek protiv te vrste boli se krije u umijeću svakodnevnog pokreta.
U "umijeće svakodnevnog pokreta" ubrajam i sposobnost odkrivanja i prepoznavanja problema.
4- D samopoimanje, je put ka otkrivanju mjesta na kojem je došlo dao narušavanja geometrije tijela i pokret.
4- D samostabilizacija je put ka ponovnom uspostavljanju harmonije prostora zglobova u tijelu, a
4- D samomobilizacija je put ka ponovnom uspostavljanju geometrije pokreta.
Manu propria kineziterapija je konzept kojim pokušavam pacijenta uvesti u univerzum misaono- osjetilno- osjećajnog u njemu i navesti ga na samootkrivanje i samorazumjevanje uzroka njihovih problema. Kada spozna i razumije uzroke tada mu pokušavam objasniti razloge za promjene u držanju i pokretu tijela. Najvažnije za pacijenta pri tom novonastajućem procesu je da mu znam objasniti način po kojem će najlakše provesti te promjene.
4- D samopoimanje je metoda kojom uvodim pacijenta u univerzum misaono- osjetilno- osjećajnog u njemu, u svijet njegovih osobnih ideja. Ideja o pokretu mora izrasti iz samog pokreta, njegove dinamike i ritma te mora postati inspiracija, čista spoznaja trenutka pacijentove spremnosti za stvaranje nečeg novog.
Kada pacijent shvati da je stari pokret je odslužio svoje trajanje, to je sretni trenutak za njegovu novu kreaciju, trenutak i prostor se sjedinjuju u prostor- vrijeme i postaju uistinu njegova četvrta dimenzija, sretan trenutak, njegova 4- D samostabilizacija. Iz stabiliziranih zglobova se pokret izvodi jednostavno i ekonomično i prelazi u osobno umijeće.
4- D samomobilizacija zahtjeva mobiliziranje pokretačke energije i njeno sjedinjenje s energijom samospoznaje u energiju za ostvarenje tih novospoznatih mogućnosti. Ta metoda nas vodi ka spoznaji i ostvarenju svojih novih mogućnosti i mi u dimenzijama samosvijesti zapoćinjemo njegovati to novonastalo svojstvo, kao svoje umijeće.
Po zakonu vjerojatnosti, koji vlada u mikrosvijetu naše samosvijesti, dolazi do daljnjeg oslobađanja energije. Taj proces u mikrosvijetu, tako čarobno, skoro poetski opisan u znanosti, nam otkriva pravu ljepotu i snagu naše osobnosti.
Pri tom procesu jedna energija prelazi u drugu i mi postajemo svijesni naše tuge i sreće, naših bolova i njihovog suzbijanja. Taj novonastajući proces u našoj svijesti nam pomaže da obnavljamo geometriju tijela i pokreta, suzbijamo naše boli, pretvaramo neugodne osjećaje u ugodne.
Izgleda, kao da taj proces, izazvan valovima naše svijesti, radi po principu poznatom u metereologiji pod nazivom "Efekt treptaja leptirovih krila" koji kaže:
"Ako leptir mahne krilima u Kini, dolazi do promjene vremena u Americi."
Događa li se to valovima i skokovima paketića kvantne energije u cijelom univerzumu?
Razmišljajući o tom pitanju i tražeći odgovor na njega dolazim do zaključka da snaga naše svijesti, preko naših misli, može pokrenuti i naše tijelo, može pokretu odrediti pravac i oblikovati ga i usavršavati naše kretanje.
Pokret počinje u glavi, a ne u mišićima.
Umijećem svakodnevnog pokreta, spoznajom osobnog ritma, otvaramo mogućnosti stavaranja daljnjih novih, svrsishodnijih oblika pokreta.
Kada smo metodama 4- D samopoimanje, samostabilzacija i samomobilizacija ostvarili umijeće svoji svakodnevnih pokreta smijemo se upustiti u pustolovinu improvizacije i imitiranja tuđih pokreta. To znači da smo tek tada spremni za odlaske na ponuđene tečajeve mnogobrojnih oblika grupne gimnastike.
Sa savršenom osnovom pokreta u koju se, ako eksperimenti improviziranje i imitiranje ne uspije, možemo vratiti, postajemo sigurni pri izvođenju i oblikovanju novih oblika svakodnevnih pokreta. Umijeće svakodnevnog pokreta tako postaje okvir za nadgradnju da bi mogli slijediti i sudjelovati u pokretima dirigiranim tuđim ritmom i tuđom dinamikom.
To se može usporediti sa klapskim pjevanjem. U klapi može pjevati samo onaj tko je, do savršenstva, izvježbao osobni glas, onaj tko u svakoj novoj pjesmi svakom novom aranžmanu zna i može zadržati svoju karakterističnost i ritam.
Tako razmišljajući o dimenzijama naše svijesti, te iz njih proizašlim pokretima, počela se stara izreka "Svatko je kovač svoje sreće" u meni samoj potvrđivati.
Manu propria znači vlastoručno, pa osmišljavajući tu tehniku pomislih uzmimo "manu propria pokretom" sudbinu svoga tijela u svoje ruke.
Post je objavljen 03.11.2008. u 05:55 sati.