Marketing
Dušni dan ili Dan spomena na sve vjerne mrtve ...
Jučer i danas mnoštvo se ljudi uputilo na groblje upaliti svijeću, okititi grob i pomoliti se za dušu nekoga bliskoga i dragoga ... Sjećanjem svojih pokojnika, svih koji su nekoć živjeli među nama, otimljemo ih zaboravu. Sjećanjem ih oživljujemo, svojom ljubavlju i pažnjom „vraćamo“ ih trajnosti, ... Svjedočimo da su prisutni u našim srcima, da nisu nešto što je nestalo, otišlo, ... već da su stvarni i da su tu sa nama.
Tako im izražavamo i zahvalnost za dobro koje su nam učinili, ...
A ljubav im možemo uzvratiti !!!
Možemo im pomoći svojim molitvama.
Da ih Bog očisti i uvede u svoje svjetlo,
u svoje društvo, kamo smo svi pozvani.
Molimo, stoga, za sve pokojne, za duše u čistilištu !!!
Ne zaboravimo ni onih za koje nema tko moliti ili im se ne zna za grob !!!
Molimo i za sebe da živimo tako kako bismo jednom bili dostojni Božjega društva i Njegovih svetih, u kojem vjerujemo da se i naši pokojni nalaze !!!
...................................................................DUŠNI DAN
Smrt je neminovnost i sve nas jednom čeka ...
„I živ si i mrtav si
Jer nema kretnje
Koja te smrti ne vodi.“
/Jakov Jurišić/
Tako nas grobovi i oni koji odoše prije nas podsjećaju
na prolaznost i usmjerenost našega zemaljskoga života
prema njegovu kraju
„Smrt je sigurno saznanje, jedino za što znamo da će nas stići.
Izuzetka nema ni iznenađenja, svi putovi vode do nje,
sve što činimo to je priprava za nju /…/ uvijek smo joj bliže, nikad dalje.
Pa ako je tako /…/ zašto se čudimo kad dođe.
Ako je ovaj život kratak prolazak što traje samo čas ili dan,
zašto se borimo da ga produžimo još dan ili čas.
Zemaljski život je varljiv, vječnost je bolja.“
/Meša Selimović, „Derviš i smrt“/
I priroda nas na to podsjeća:
U jesen umire sva priroda,
kratki su dani, magloviti, sve manje je svjetla,
Dušni dan, blagdan kojim se sjećamo svojih pokojnih,
uklapa se u jesenji okvir.
Jeste li promatrali lica vjernika koji se na blagdan Svih svetih ili na Dušni dan vraćaju s groblja?
Ona nisu tužna ni beznadna, ona su obasjana i nekako kao preobražena. Nisu to ona ista tužna i zaplakana lica kakva imaju ljudi kad se vraćaju sa sprovoda nekoga bliskog i dragog.
Zašto je to tako?
U trenutku rastanka od naših najmilijih šokirani smo njihovom smrću, koja uvijek dolazi prerano, mislimo na gubitak drage osobe, ...
a na Dušni dan ili Dan spomena na sve vjerne mrtve, kroz molitvu i počasti što ih iskazujemo svojim pokojnicima postajemo svjesni da oni nisu nestali, da nisu život izgubili i utrnuli se zauvijek, nego da su samo promijenili način života. Oni nisu više u prostoru i vremenu kao mi, oni su u vječnosti kod Boga.
...
Ali – oni žive !!!
/Dr. Ante Orlovac/
.........................
Post je objavljen 02.11.2008. u 22:00 sati.