Jutro je. Sedam sati. Oblačim se za izlazak iz kuće. Ne uzimam jaknu. Tek kratku majicu i tanku vestu. Dok sam se vratio sa aerodroma maltene više nisam trebao ni tu vestu. Prilikom drugog povratka sa aerodroma vestu sam skinuo sa sebe. Pogledao sam termometar kada sam došao u Samobor i imao sam što vidjeti. 21,5 stupanj celzijus. Datum? Da... Drugi studeni je. Jučer su prognostičari prezentirali podatak kako je listopadska temperatura bila 1,9 stupnjeva toplija od normalnog prosjeka (o zagrebačkom području pričamo). U rujnu smo imali opako hladno vrijeme, a sada kontra. Kamo nas to vodi? Što očekivati od zime???
Neke «pametne» glave (uglavnom iz visokih političkih krugova) EU i SAD-a pričaju kako globalno zatopljenje ne postoji. Čak što više, Zemlja se hladi. Ne znam odakle oni crpe svoje podatke, ali ako dođu kod nas na godinu dvije, vidjet će kako stvari zaista stoje. Proljeća kakvog se ja sjećam dok sam bio mali (a to nije bilo tako davno) više nemamo. Jesen također. Biljke su «zbunjene» i neke su počele puštati pupove. Najbolje da će jabuke i kruške procvjetati?!?
Iste promjene zbunjuju i životinje. Hoćemo li i ove godine svjedočiti nervoznim medvjedima koji ne znaju što se oko njih dešava??? Umjesto da se spremaju na spavanje i skupljaju hranu, pronalaze svoje tople brloge, oni tumaraju šumom i ne znaju kud sa sobom. Što li se tek dešava sa dabrovima, srnama i jelenima, divljim svinjama? Ptice također nisu u nezavidnom položaju. Danas sam vidio divlje patke koje još nisu krenule prema južnijim krajevima.
Ne bunim se ja protiv sunčana i lijepoga vremena. Ni slučajno. Međutim, pripadamo klimatskom pojasu kojem pripadamo. Normalno je da imamo četiri godišnja doba. Normalno je da u kontinentalnim predjelima zimi imamo snijega. To se na žalost sve više i više gubi. Ima godina ili dvije kada sam vidio na TV-u u emisiji «Crno bijelo u boji» Zagreb prekriven snijegom. Doslovno prekriven. Šezdesetak centimetara snijega na Griču. Godine radnje su bile rane šezdesete. Nije li to malo premali razmak u godinama za takvu promjenu? U Samoboru još uvijek napada snijega, ali ga je evidentno sve manje. U zimu 1996./1997. je bilo 70cm snijega kod mene. Od onda nikad više. Svake godine sve manje.
Kako su zime sve blaže, tako sve više imamo problema sa virusima i bakterijama, sa kukcima i nametnicima. Često čujem ljude kako kukaju zbog kojekakvih boleština, kako uši napadaju klince, kako je sve puno nekih čudnih malih zelenih bubica nalik skakavcima, kako su komarci sve bezobrazniji (to znam iz osobnog iskustva) i plikovi od njihova ugriza su sve gori. Svi se žale, a malo tko radi nešto konkretno. Mnogo ljudi osim što ne odgaja svoju djecu da budu kulturna, poštuju starije, učitelje i profesore, ne odgajaju ih niti da budu svjesna prema prirodi i okolišu koji ih okružuje. Danas dobiti dijete u šumu je praktički nemoguće jer će dobiti upalu pluća ako kroči u nju. Teško ga je odvojiti od PlayStationa ili računala. Klincima (a i mnogim odraslim osobama) je normalno baciti omot od žvake na pod, najlon od cigareta umjesto u koš pospremiti na asfalt, omot od čokolade baciti u grabu. Bezobzirnost odraslih je bespredmetno opisivati (stari štednjaci, autogume...). Djeca uče od nas odraslih. Mi im moramo biti primjer i uzor. Kada dijete vidi odraslu osobu kako baca čik na pod ili iz auta na cestu (što vidim SVAKI dan), onda je njemu teško objasniti da ne smije kaugumu pljunuti na pod. Ako ću biti tolko blagoslovljen i imati svoju djecu, prije svega ću ih učiti poštovati pridodu pa tek onda ljude. Ako vam se to čini krivim izborom, smatram da nije. Ovaj planet Zemlja nam je jedini (za sada) dom. Drugog nemamo. Scenarij iz animiranog filma Wally nebi volio doživjeti, a niti to priuštiti svojim možebitnim potomcima (niti vašima). Između ostaloga još uvijek nismo u stanju napraviti takvo svemirsko «plovilo» koje će nas tako dugo držati na životu i osigurati nam opstanak bez naše lijepe Zemlje.
U Hrvatskoj smo napravili mali (veliki) pomak čim smo počeli odvajati PET, MET i papir od smeća. Otpad nije smeće i kao takvo se ne treba miješati sa ostalim. I to je dobro. Zašto ne djeci pustiti da si zarade nešto novaca ako kod kuće razvrstavaju otpad pa zajedno s roditeljima odu i zamijene boce za novce? Zašto ne??? Dajmo im primjer i nek vide da je to i korisno. Uz to imaju i kućno zaduženje. Još uvijek imamo velike zalihe pitke vode (s naglaskom na JOŠ UVIJEK). One neće vječno trajati ako ćemo se bahato ponašati prema našem okolišu. Sve smo bahatiji iako nam alarmi zvone neprekidno. Zar nas ove temperaturne anomalije i razlike nimalo ne zabrinjavaju? Ako da, nije li vrijeme početi mijenjati navike i pristup prema prirodi kod nas samih? Naravno da smo mi mali kotačići u odnosu na gospodarstva velikih velesila svijeta, ali ako ne počnemo sami, nećemo se nikad nikud mrdnuti. Svaka kap je dio jednog slapa. Slap bez nje ne može biti slap. Dakle, mrdnimo se više i osigurajmo si ljepše dane u ovoj «dolini suza». Ako ne za nas, onda za naše potomke. Nemojmo biti toliko sebični. Priroda sve pamti i sve vrati.
Post je objavljen 02.11.2008. u 21:21 sati.