Završila sam i s čitanjem knjige Mirande July: Baš ti, baš tu. Žena je konceptualna umjetnica i redateljica, dobivala je neke nagrade za svoje filmove, a Baš ti, baš tu je njezina prva zbirka priča. Objavljena je kod nas u nakladi Vuković&Runjić, a dolazi u krasnom žutom pakiranju, tako da će vam, ako je baš tražite, lako upasti čak i u krmeljave okice.
Što reći o ovom prvijencu? I sama se to još uvijek pitam. Krenimo od činjenica: knjiga sadrži 16 priča. Sve su pisane u ich – formi, a osim jedne, i to priče Sestra, u svima se radi o pripovjedačici, a ne pripovjedaču. Sve na određeni način tematiziraju problem roda i seksualnosti, u mnogima se spominju granični seksualni doživljaji (preljuba, ljubomore, fetiša, lezbijskih veza, homoseksualnosti i sličnog), sve su na određeni način queer, ali s druge strane – i izrazito šarene. Prilično je sigurno da čitajući Baš ti, baš tu, ulazimo u jedan drugačiji emocionalni svijet nego što bismo to uobičajeno očekivali. Hoće li nam se to svidjeti ili neće, već je pitanje prijemčivosti za drugačije doživljaje stvarnosti. U svakom slučaju, na mahove primjećujem kako se autorica otkriva upravo kroz segmente priča koji svjedoče o suosjećanju i razumijevanju.
Možda bi neke od vas budućih čitatelja upravo to moglo privući. Ako to već nije učinila jarkožuta boja korica.
Post je objavljen 04.11.2008. u 06:24 sati.