Tuga nije sam po sebi dovoljan osjećaj. Suze žalosnice su najveći izraz nemoći u ljudskom biću.
Srce nam se slama, a utjehe nema, suze doslovo lijevaju, a bol je nepodnošljiva. I pri boli tuge ostaje istina, mjesto gdje nema laži.
Suze se mogu odglumiti, ali velika tuga ne. Velika tuga treba utjehu, drugo ljudsko biće. U partnerskoj vezi su takvi trenuci uglavnom trenuci razilaženja.
Ako si partneri nisu pokazivali osjećaje nekoliko godina, ako su se izgubili u površinskim odnosima, jedino ih suze mogu probuditi iz tog dubokog sna. Suze pokažu da su naši osjećaji pravi i iskreni, da još uvijek možemo povrijediti partnera te da u vezi još uvijek postoje duboki osjećaji.
Iskrenost, koja nam nedostaje, pokaže nam se u svoj svojoj veličini te u nama probudi jednake osjećaje. Partnera želimo utješiti, zagrlimo ga, pa čak i ako smo ga upravo mi povrijedili.
Miris nas omami; suze imaju jak miris. Partner je potpuno nemoćan, krhak, mi ne znamo pomoći, osjećamo snažnu bol i sve što nam preostane je plač. Plač i poljupci, koji piju suze i pokušaju reći partneru da nije kraj. Da su osjećaji snažni i duboki te da nam je žao, da želimo da prestane plakati, usne se stope s usnama, ruka se stopi s rukom, suza se stopi sa suzom...
Post je objavljen 02.11.2008. u 19:19 sati.