Majka ce sjediti za stolom
u hladnoj bijeloj kuhinji,
cekati da joj donesem
knjigu u kojoj pisem
kako sam iskopao njezine kosti
da ih doma odnesem.
Bit ce tamo,rekonstruirana
poput procelja kuca,
dok cu se ja pitati koje je stablo
u parku sto nikad vise mladice
nece pustiti lijes njezin bilo.
Ruka ce moja mirisati na zemlju
i trulo lisce dok okrecem
stranice,trazeci neki dokaz
koji nece prebojena istinma biti.
Znaduci gdje ona doista jest
zaboravit cu mezebit gdje ja jesam.
Kazat ce,nikad nisam razumjela
tvoje pjesme,i ja cu gledati samoga
sebe kako blago zatvaram knjigu
u njezinu krilu,gradim se da imam
krivu stranicu,krivu kucu i krivi grad.
Post je objavljen 02.11.2008. u 18:55 sati.