Is it getting better
Or do you feel the same
Will it make it easier on you now
You got someone to blame
You say...
One love
One life
When it's one need
In the night
One love
We get to share it
Leaves you baby if you
Don't care for it
Did I disappoint you
Or leave a bad taste in your mouth
You act like you never had love
And you want me to go without
Well it's...
Too late
Tonight
To drag the past out into the light
We're one, but we're not the same
We get to
Carry each other
Carry each other
One...
Have you come here for forgiveness
Have you come to raise the dead
Have you come here to play Jesus
To the lepers in your head
Did I ask too much
More than a lot
You gave me nothing
Now it's all I got
We're one
But we're not the same
Well we
Hurt each other
Then we do it again
You say
Love is a temple
Love a higher law
Love is a temple
Love the higher law
You ask me to enter
But then you make me crawl
And I can't be holding on
To what you got
When all you got is hurt
One love
One blood
One life
You got to do what you should
One life
With each other
Sisters
Brothers
One life
But we're not the same
We get to
Carry each other
Carry each other
One...life

evo, opet sam to ja.
potpuno drugacija.
promijenjena.
drugacije razmisljanje.
drugacije misli.
drugaciji osjecaji.
osjecaji koji ne postoje.
osjecaji koje izbjegavam.
nda...u drugom postu ispred ovog se moze vidjeti da sam se lomila. da nisam (barem ne u to vrijeme) degradirala pluca.
iako bilo je to 16.04.2008. a od kraja cetvrtog mjeseca pocela sam aktivno degradirat pluca. odtad me to jos uvijek drzi.
pokusajem prestati, ali mi ne ide. pokusavam smanjiti, opet ne ide. mozda jer nemam volje, nemam razloga da prestanem. unistavam se.
cudno je to.kako ti se u mjesec dana moze promijeniti zivot. kako se ti mozes promijeniti. neobicno, neocekivano i nadasve cudno. ne volim to. ne volim sto se u zadnje vrijeme osjecam depresivno i odvratno. ne volim sto volim i mrzim u isto vrijeme. ne volim sto me to boli. zelim se vratiti na staro, a to nikako nije moguce. bas zbog svih razloga i svih vanjskih utjecaja, nema povratka, ne postoji put za natrag, postoji samo naprijed. sada bi valjalo podici glavu i optimisticno kretnuti dalje. da nije tako tesko...
i najveci optimisti imaju pravo ponekad pokleknuti
Post je objavljen 02.11.2008. u 18:45 sati.