Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/jehtrodiablo

Marketing

Izgubljen u prijevodu

Kako su ljudi jadni, neprekidno se tome divim. Ne mogu nikako pojmiti u glavu kako se nečije mišljenje o nekome može promjeniti u roku nekoliko dana, ma i kraće. Zašto ljudi baš moraju biti dvolični? Za koji kurac? Šta in nije dovoljno da razočaraju il povride jednu osobu, nego gaze i dalje? Kakvo je zadovoljstvo gledati nekog kako pati radi tebe? Teško mi je to razumit, i ne znam, blokiran sam totalno, teško je uopće pokušati sročiti dvi tri prave riči za napisat. Staviti prijatelja u poziciju da mu zadaš ultimatum da bira - osta san šokiran, jer na takva pitanja ne mogu odgovorit jer su jadna. Ne mogu još uvik pojmiti to. Zašto jednostavno ne može sve ići svojim tokom, zašto sad ponovo sve mora bit u kurcu? Ma ne znam više...

Jebeno licemjerje, ogovaranje, dovikivanje, izrugivanje. Pa zar je toliki problem malo mučat, držat jezik za zubima? Ne ogovarati nekoga ko ti je prijatelj il šta ja znan već. Neman više snage pisat...


P.S. ne obazirite se na ovo, možete pročitat, al ona za koju je ovo pisano, pronaći će se u ovom.

Sve je u petak bilo idealno, od samog jutra, i sve je proteklo ok, sve, i u školi, i kasnije na proslavi, osim što su me sjebali za kasniji izlazak, al nema veze. I onda maloprije poziv...koji bi volija da ga nisan dobija. Jer opet moram protiv samog sebe. O jebenti život i onoga ko ga stvori. Al ovog puta ću zgazit sam sebe, svoje emocije, i to do kraja. I znam, boljet će te dok ovo budeš čitala, al gotovo je, ZAUVIK, ZAUVIK I ZAUVIK. Nadam se da je gospodin sad zadovoljan. Dobio je što je tražio, za mene neće više čuti u životu svome, pa neka uživa.


Post je objavljen 02.11.2008. u 16:40 sati.