Marketing
~Nikad dovoljno,nikad iskreno.
Mozda bi bilo vrijeme.Ne znam o cem cu…Sjedim tu u svojoj sobi,u mraku uz svijecu.Umorna sam i ne pretjerano raspolozena.Zelim sad bit na nekoj kavi i dugo pricat.ah.Nema nista novo.Sve je po starom.Nisam ovo nikad napravila,pa evo zahvalit cu svima koji su citatelji ovih mojih gluposti...Dakle,hvala vam.Napisat cu samo pjesmu za sada.Od mene vise drugi puta,kad budem bila bolje volje.Volim vas.
Nestrpljivo brojim trenutke do ničega.
Čekam zvono na vratima,
Oči koje donose osmijeh na moje lice.
A onda se sjetim,nema ih više.
I čujem vrijeme kako prolazi,
Čekam tople ruke da me dotaknu.
Mislim o samo jednom poljupcu,
Poljupcu koji će biti dovoljan za cijeli život.
A onda se sjetim,nema ga više.
Čekam dodir,još jedan pogled za kraj.
Osjetim miris dobro poznat,miris uspomena.
Sanjam o glasu i usnama koje mi znače sve.
A onda se sjetim,nema ih više.
Post je objavljen 01.11.2008. u 23:23 sati.