Marketing
Kad smrt pokuca na vrata
Fra Kamil Wenzel
Umro je naš brat misionar Kamil Wenzel
Već nekoliko dana smo brižljivo dežurali uz postelju našeg brata Kamila, koji je zbog bolesti raka bio na samrti. Bez straha i u miru podnosio je sve ove dane. Više nije mogao sjesti niti u kolica da dođe na ručak. Sve je slabije govorio, a sve teže disao i kašljao. No, oči i obrve mu se nisu nikada namrštile. Niti u jednom trenutku.
Kad sam ga predzadnji put posjetio baš je razgovarao s drugim bratom bogoslovom iz Poljske, upravo o Poljskoj i našim župama tamo. Onda je rekao da želi i sa mnom razgovarati, ali sasvim običan razgovor. Ništa posebno. Ipak nije imao snage za razgovor, nego je u više navrata zaspao.
Zadnji put kad sam ga posjetio više nije mogao niti govoriti. Još je rukama nešto pokušavao pokazati, ali se nismo uspijeli sporazumjeti. Bio je to četvrtak, a navečer tog istog dana, 30.10.2008. godine, u 22.35 sati je preminuo. Uz njega je bio jedan bogoslov i još dva brata.
Njegovo tijelo je ostalo u sobi skroz do danas u 15 sati kada su ga odvezli. Posjetio sam odar nekoliko puta kroz ova dva dana. Jučer sam razmišljao kako je to prvi puta da u mojoj kući postoji odar, leži mrtav čovjek. Smrt je prošla blizu mene. Očekivao sam da će ga odmah ujutro odnijeti, ali nisu. I baš je jučer bio tzv. Halloween. Mogao sam ga stvarno na najoriginalni način proslaviti, uz pravi odar.
Zanimljivo mi je bilo danas dok sam dvadesetak minuta sam bio s njim u sobi. Što reći? Mali smješak je još uvijek ostao na licu, i stalno sam imao osjećaj da lagano diše, jer sam se ovih par dana navikao biti s njim u sobi. Često je spavao i samo lagano disao. No, sad se nije budio. Jučer popodne su ga obukli u redovnički habit i stavili mu krunicu u ruke. Položili su ga u lijes.
Još neki dan sam pisao kako vidim u njegovom disanju zadnje zrake života, ali još uvijek života. Danas više to nisam vidio. Osjetio sam tek hladan dodir dok sam položio ruku na njegovo čelo i ruke. Hladan. A smješak kazuje: "Još sam tu."
"Moliti. Trebam moliti za njega." - prošlo mi je glavom. A što moliti? Kako moliti uz mrtvaca, koji nikom ne diže niti strah, niti paniku, niti napetost. "Moliti za njegovu dušu!" Ali on je svećenik, i primio je sakramente. Čak su mi rekli da je stvarno bio pravi redovnik, primjer drugima. Vjerujemo da je već s Bogom. Pomolio sam se kratko i počeo razmišljati kako je sad njemu kod Boga. Kako je to biti kod Boga?
Njegov rođeni mlađi brat je isto svećenik redovnik u našem samostanu, a ovih dana je ovdje bio i drugi njegov rođeni brat. Imaju i jednu sestru.
Post je objavljen 01.11.2008. u 15:57 sati.