Danas je poseban dan, ovijen tugom i sjecanjem na nase najdraze kojih vise na ovome svijetu nema. Svi posjecuju svoje najmilije na njihovim posljednjim pocivalistima, odlaze zapaliti svijecu na njihov posljednji dom i pomolit se za duse svih nas. Kazu da ne treba plakati danas, da je to dan kad su nam blize nego ikada, i kada trebamo s osmjehom na licu prisjetiti se onih sretnih trenutaka koje nam je Bog podario da provedemo s njima, i zahvalit Mu sto smo imali to u zivotu.
Prije nesto vise od mjesec dana, bila sam na sahrani osobe koja meni nije nista, ali je sve u zivotu bila meni najdrazoj osobi. Gledala sam tugu u njegovim ocima, suze sto su klizile niz njegovo lice.., i plakala skupa s njim.
Strasno je gledati i osjecati kako dio njegove duse odlazi zauvijek za njom, suze sto iskazuju neopisivu tugu.. i moj strah sto cu jednog dana isto to i ja osjetiti.
Na danasnji dan, zapalit ce joj svijecu, zaplakati jer je vise nema, iako sigurna sam, ona je zauvijek s tobom i tvoj andjeo cuvar.
Post je objavljen 01.11.2008. u 13:34 sati.