Kad je bio rat ljudi su bili gladni i jedva su nabavljali kruh.Jedna djevojčica je plakala svaki dan.i kako djevojčica tugovala svaki dan ,tako je padalo sve više kiše.najednom se čuje kroz prozor „prodaje se kruh,brzo,brzo još samo pet minuta.“niko nije htio kupiti jer su znali da postoje i oni kojima kruh više vrijedi.svi koji su kupovali kruh su i plakali.ne zbog sreće već zbog male ide.ona mije znala što je život ,a također ni što je ljubav,a kamoli kruh.mislili su kako jadno dijete nema roditelja ni novca .ljudi barem oni iz bogatijih obitelji su dolazili njoj i dali joj malo kruha.kako je odrastala tako je sve više znala da svi misle da je ona tužno dijete.bilo je istina bila je tužno dijete ,ali to je bilo onda kad je bila mala.sad je odrasla i vesela djevojka, koja zna da je imala tužan život…ali bar je znala da je bilo ljudi koji su je voljeli i koji su joj donosili kruh i vodu.to joj je ipak usrećila njeno tužno djetinjstvo.
Post je objavljen 01.11.2008. u 11:21 sati.