Marketing
Od „škljoce“ do New Yorka
- Ovo je dečko, on će dočekivati prijatelje i goste, pozdravljati ih dignutim šeširom i natpisom „Dobro došli u naš dom“ priča vitalni Stjepan Škvorić (84) pokazujući djetlom na Šokca što spokojno leži uz „Prelju“ kojoj Stjepan oštrim, kratkim zamasima u drvetu dijela vreteno.
Tako Stjepan provodi prve mjesece umirovljeničkog života u slavonskobrodskom Domu umirovljenika. – Upravitelj Doma rekao mi je kako bi bilo dobro da ovdje imamo jednu malu koloniju. Tako da nešto ostane iza nas.
Ovom samoukom kiparu nije trebalo dva puta govoriti. Odmah se dao na posao i uz pomoć zaposlenika Doma i ostalih umirovljenika nabavljena su tri debla slavonskog hrasta. I dok su dva oživljena u likovima Šokca i Prelje, treće deblo još čeka.
– To je moja mala tajna – smije se Stjepan škrto napominjući da će to biti „o ljudima odozgo“.
– Vanzemaljci?
– Tako nešto - kratko će Stjepan dok djetlom pažljivo rezbari „Preljinu“ preslicu.
A počelo je još u davnim godinama dječaštva kada mu je djed Ivan dao „škljocu“ kako bi u vrbovu drvetu mogao rezbariti likove. I išlo mu je od ruke tako da je, čuvajući goveda po prisavskim pašnjacima, u drvo urezivao sve ono što je vidio. Završivši stolarski zanat zaposlio se, a kako je stalno nešto rezbario pohađao je razne kursove u kojima je otkrivao kako drvenom trupcu dati razna obličja. I imao je uspjeha tako da više nije bio običan stolar već je promoviran u, recimo, „stolarskog umjetnika“.
- E, bio sam na nekim izložbama, a mojih kipova ima po cijeloj bivšoj državi, pa čak i svijetu.
- Je li?
- Da, da – potvrđuje nezainteresirano pozorno prateći put djetla.
- Sam sam. Žena mi je umrla. Ovdje imam dobro društvo. A što mi više i treba. Evo vidiš ovog mog prijatelja. On samo gleda i zabavlja me šalama i doskočicama. Sada je još rano. Da si došao kasnije bilo tu još pet–šest prijatelja iz Doma.
Ušuti Stjepan, ušutim i ja.. Samo kuckanje drvenog bata po djetlu remeti jutarnju tišinu.
- Odoh ja. Bilo mi je drago razgovarati s vama.
- I meni sinko. Navrati ponekad.
Odlazim, no trgnu me Stjepanov glas.
- E, evo ti ovaj katalog. Tu ima nešto o meni.
Guram katalog u džep i odlazim do prve birtije. Ispijam kavu i pogledom tražim neke novine. U tom mi ruka zapne za katalog što je virio iz džepa:
Stjepan Škvorić, rođen prije 84 godine u Magić Maloj, jedan je od najpoznatijih hrvatskih kipara naivom koji više od 30 godina sudjeluje na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Iza kojeg su izložbe u New Yorku, Londonu, Lausanni, Marsellu, Grazu, Beču, Parizu… Kiparstvom se intenzivno počeo baviti 1969. od kada sudjeluje u radu mnogih kolonija, surađujući s Ivanom Rabuzinom, Petrom Smajićem i mnogim drugim poznatim i priznatim hrvatskim umjetnicima. Poznati su njegovi radovi kao što je: „Križ s raspetim Isusom“ u Dragaliću, Križni put“, skulpture „Žrtve rata“ u Okučanima i Novoj Gradiški, „Snaša“, „Matija Gubec“ u Stubici, "Petar Petrović Njegoš“ na Lovćenu i brojni drugi radovi koji se nalaze u mnogim galerijama…
Post je objavljen 31.10.2008. u 23:10 sati.