Stvarno se preseravamo s tim našim zakonima. Ne zna se da li su ograničeniji predlagači ili glasačka mašina, ali je vrlo značajno da naš premijer i njegovi poltroni uvjeravaju nas, svoj puk, da živimo bolje nego li mislimo, a da oni donose zakone koji su većinom bolji i od zakona Europske unije. Ma što to značilo.
Većini birača bilo je jasno da ona odluka o nula promila u krvi vozača svakom društvu više šteti nego koristi pa smo ju morali ukinuti zbog jednog (neka mi on i Bog oproste) predsjednika stranke koji doista djeluje barem napušeno. No, onda smo u Zakon ugradili bay pass, da se to odnosi samo na one koji ne sudjeluju u nekom udesu i na one, svakako, koji ni ne voze. To, recimo, izgleda onako kada neka jumferica popusti upornom ljubavniku, ali uz napomenu da on kvalitetno obavi posao, a ona da ostane nevina. Do sljedeće prilike.
I sada, da konstanta ograničenosti ostane konstanta, mi smo se u novom zakonu (kako ga ne bi mijenjali samo radi promila) dosjetili da promijenimo i odluku kako se po danu ne moraju upaliti kratka svjetla u ljetnom periodu računanja vremena, već samo za period zimskog računanja vremena. Kao da u podne i ljeti i zimi nije približna vidljivost! Stoga ova anegdota koja se dogodila ovdje u Ogulinu odaje svu apsurdnost zakona i nekompetentnost predlagatelja zakona i saborskih zastupnika koji su ga izglasali po propisu stranačke stege. Naime, jednu večer službujući policajac zaustavio je vozača automobila i upozorio ga da nije upalio svjetla.
- Pa ne moram upaliti svjetla u ljetnom periodu prema zakonu o prometu - opravdao se vozač.
- Ali sumrak je, čovječe - reći će policajac.
- Ja vidim sasvim dobro.
- No, možda drugi vozači ne vide Vas – nastavlja policajac.
- A, to je njihov problem. Ja ću upaliti svjetlo sutra kada pređemo na zimsko vrijeme – dovršio je savjestan vozač.
Policajcu, svjesnom da je vozač teoretski u pravu, nije preostalo drugo nego pustiti vozača uz napomenu da bi onda, ako hoće, ipak mogao zapaliti svjetla! A u sebi je opsovao zakon koji ga je doveo u situaciju da ispadne naivac veći od predlagača toga zakona kojega su pripremali i oni koji mašu s diplomom Prometnog fakulteta u Zagrebu kupljenu na burzi vrijednosnih papira preko ribarćovog zeta.
Ako nam u svim ministarstvima sjede podobni ljudi koji zadovoljavaju visoku stručnu spremu s diplomom kupljenom na Prometnom ili Ekonomskom fakultetu nemamo što više ni tražiti. Oni ispunjavaju osnovnu zadaću; da slušaju i ne talasaju.
Ako preskočimo one puste zakone koji su donešeni poslije 1990. godine kako bi (i opet podobni) mogli legalno pretvorbom opljačkati radnika i koji su mahom ukinuti nakon pljačke, možemo spomenuti današnje kaznene zakone po kojima još uvijek moderni pljačkaš s kupljenom diplomom kao i „profesionalni ubojica“ bez diplome mogu odgovarati za sam proces pljačke i eventualno ubijstvo iz koristoljublja, ali opljačkani kapital ne moraju vratiti, ili ga komotno mogu prepisati na svoje malodobne sinove i kćeri.
Sada se ponovno vraćam na onoga Nodila iz Riječke banke koji je pronevjerio sto milijuna dolara, odležat će možda koju godinu, a ne mora vratiti lovu. Ni on, ni onaj Štokić, ni Perožić. Nitko! Pa toga nema nigdje. Svi su nam zakoni donešeni s namjerom da štite lopova i stvaraju lopovsko društvo kako ne bismo ušli u Europu, jer tamo doista nemamo što tražiti.
Siguran sam da novi ministar Šimonović neće uspjeti izboriti logičan zakon o povratku opljačkane vrijednosti jer bi time bili na udaru i svi oni koji su prozvani uradcima glavne državne revizorice Šime Krasić, a to, priznajte, ne tangira običnoga smrtnika, zar ne?
P.S. Hvala BB (bez bloga) na onom linku s kojim sam zadovoljan, a Argusa upozoravam da ove nedjelje vrati sat unatrag kada to već nije učinio prošle nedjelje.
Post je objavljen 02.11.2008. u 07:00 sati.