Marketing
U2 - 3D... mrak!
Jučer me Guzda odveo u kino. Zapravo mi se nije išlo na to neko čudo sa naočalama. No...
Sad mi je drago da sam vidjela film U2 3D.
Eee.... 
Fakat je luudo. Stvarno je čudan osjećaj kad ti je Bono odmah do tebe i pruža ruku, kao da će te dotaknuti....
U toku filma su mi pale neke ideje i pitanja na pamet:
- kako je to čudno da frajer tako dobro svira gitare (svaka pjesma nova gitara) i pjeva, a nije uopće eksponiran kao Bono Vox - objasnili mi da je to čovjek, The Edge koji je napisao sve pjesme, silly me! 
- da li se, nakon što odradiš koncert pred tolikom hrpom ljudi (snimljen je koncert u Buenos Airesu pred "milijun" ljudi) možeš vratiti na početak, biti običan čovjek, odraditi neki mićini koncert? Teško, teško... Doduše, Bono ode svake godine u Sarajevo i bio je tamo kad su mnogi drugi smatrali da to nije pametno. I koliko čitam po žutoj štampi, tamo se ponaša jaako obično. No, to je šarm Bosanaca, da su sa svima na "ti".
- da li ti je jaako dosadno kad zaradiš tu neku kritičnu hrpu novaca kada više nema povratka na "kruh i vodu", kad riješiš sve egzistencijalne probleme i od nekog gladnog kruha postaneš multimilijunaš, možeš sve kupiti i više te ništa ne privlači??
- ona lica (koji je to postotak stanovništva Buenos Airesa, oni koji su imali za ulaznicu?? A oni gladni, u onim potlešicama?) na koncertu, ti mladi ljudi s druge strane planeta, koliko od njih do sada više nije živo, što rade ostali, da li ću ikoga od njih upoznati??
- uhvatila me tuga da neću nikad u životu vidjeti Buenos Aires, no onda sam se skorigirala, neću sutra umrijeti, pa to znači da uvijek ima načina i nikad ne znaš tko će te poslati baš tamo!
Kao što vidite, uz dobar koncert, jaako dobru i nikad viđenu magiju 3D filma imala sam vremena i razmišljati.... 
Post je objavljen 31.10.2008. u 21:25 sati.