Uvijek to kamenje.
Vise mu i ne kontroliram let.
Izudarane glave jedem,radim,
oko mene grgolji suhi bijes.
Kamenje opsada,kamenje pjesnika,
biblijsko kamenje,kamenje otoka
(i ostala kamenja)pljusti niz stubista,
kroz parkove,niz lica potomstva.
I mada u njemu nema nicega,
nista od sadre,volje,minerala
(nista od samog kamenja),
ono me svejedno zasipa.
Tvrdo,drugorazredno sjecivo
pred kojim se i andjeo ugiba.
Post je objavljen 31.10.2008. u 01:12 sati.