Evo da nastavim dalje sa još jednom anegdotom.
Zaboravio napomenuti, da iako se možda ovakve stvari dešavaju nekim muškima u Hrvatskoj, meni se ne dešavaju. Sad na sreću ili na žalost, o tom potom.
Bili ja i drugar iz pustinje opet vani ovaj put u klubu "Lvdovic". Da opet ne krenem sa opisivanjem kluba, reći ču samo da nije taj dan bilo previše ljudi. Klub je inače šminkerski.
Veća šminka bolje koke.
Šećemo se opet sa podija na podij, gledamo ljude, žene namještaj, što već. Uglavnom neka cura (kasnije sam ustanovio da je u biti klinka) gleda mene polu požudno. Iako sam prvo rekao za curu da je ružna (drugaru bez komentara molim, evo rekao sam), prvoklasno tijelo (za moje pojmove, visoko vitko) i alkohol u krvi je doveo do pobuđivanja interesa, između ostalog, hehehehehe. Zezam se.
Cura je, kao i većina šminkerskih cura bila prenakvarcana (neki loši trend), tako da se od nje polumraku vidio samo blještavo bijeli osmijeh i prekrasno plave oči.
Uglavnom motali smo se tako jedno oko drugog kao mačka oko vruće kaše. Tj. ona se motala oko mene, ja sam stajao na mjestu. Imala je zanimljiv pristup.
Imala je ispruženu ruku i prstom mi prolazila po tijelu, kosi. Jebeno izazovno, međutim ipak je bila udaljena od mene za dužinu ruke. Što je stvaralo dodatni poriv da njoj se približim. Ono da je ružna, sam povukao i skužio da je cura inače komad i pol. Onakav kakav mi doma ne bi prišao, skoro pa nikad, bar ne na taj način.
I nakon još malo vrtnje, baš kad sam odlučio da nju pitam onu famoznu "do you speak English?" cura se približi meni i uhvati me za kragnu (nosio sam košulju, naravno) povuče mi nju dolje i približi glavu pozadini vrata.
Prvo nisam skužio što radi. Tada sam uvidio da mi je pogledala koju marku ima košulja. Nakon te akcije cura je potvrdno klimnula glavom i nakon toga sam njoj prišao i počeo pričati.
Neki bi nju možda odjebali, međutim ja obožavam takve mind games, i opet njeno tijelo način plesa i alkohol u krvi su također pomogli.
Počnemo mi pričati i ustanovim da je polu Ruskinja polu Njemica.
A meni su Njemice oduvijek bila neka tiha patnja, i to još od onog susreta bliske vrste na moru kad sam imao 15. Ahhh, još mi je toplo oko srca kad se sjetim. Mmmm, uglavnom da se vratim prići.
Moj njemački nije dobar, međutim impresionirao sam nju svojim znanjem, sebe također.
Također sam utvrdio da alkohol stvarno odvezuje jezik. Ne bi nikad rekao da znam toliko dobro njemački, te da sposoban proizvesti sasvim komplicirane rečenice u različitim vremenima.
Druga stvar koju sam utvrdio da sam užasno lak. Kad mi je rekla da sam užasno seksi, bio sam uvjeren da je to. Nije bilo.
Pričali minutu dvije, kad mi je opet bacila bombu
"Koliko zarađuješ, ja moram imati puno love" - veli ona i ostane živa i seksi.
Nakon sekunda mojeg smijeha, smijao se da dobijem vrijeme da prežvačem informaciju.
"Pa zarađujem puno za hrvatske uvjete" - trudeći se biti frajer
"Koliko je to?" -uporna je ona
"Pa koliko bi ti htjela da zarađujem" - velim ja glumeći macho tipa, uvjeren da zarađujem puno
"200 000 rublji" -veli ona.
E iako mi se jezik razvezao, matematika jer malo bila sporija. Uglavnom 200 000 rublji je grubo oko 5000€.
Opet mi se spustio mrak na oči, međutim nisam mislio odustati
"Ja obožavam bogate dečke"- veli ona u međuvremenu, prolazeći prstom po mojim prstima.
"Ja volim pametne cure i uspješne cure. Jer pametne cure su uspješne, a uspješne cure zarađuju isto puno love i ne treba im moja" velim vragoljasto, misleći kako sam njoj spustio.
I jesam bila je tiho.
Tu smo pričali jedno vrijeme o drugim stvarima gdje sam skužio da ima 18 godina. Rekao sam njoj da izgleda starije.
Druga dio našeg razgovora:
"Sviđaš mi se. Volim kako ti dobro stoji košulja, međutim ne sviđaju mi se tvoje cipele" -veli ona sa uperenim pogledom u moje "ono što sam imao na nogama"
"Ja mrzim cipele, tako da taff luck" odrješito dižući hlače pokazujući svoje skejterse Osiris patike. Bio sam ponosan znajući da cipele neću nosit ni da me zamoli Alyssa Milano.
"Međutim evo možemo sutra u šoping pa mi ti predloži neke"-pokušavajući izvući drugi dejt
"Super, a ćeš i onda i meni kupiti jedne a?" - veli ona, sad veće veselija
" Koje bi ti" - pitam ja nevino, znajući da će sad neka Sex i Grad marka pasti
"Gucci" - veli ona smiješeći se
"A što je dobijem za to" - misleći, Gucci, mogao sam i puno gore proći
"Pusu" - veli ona poljubi prst i prisloni mi ga na usne
"Što si luda, da za Gucci cipele dobijem samo pusu. Neće to tako, želim nešto više" - puknem, sad živo zainteresiran što će ponudi
" A što bi ti htio poljubac ovdje" - veli ona, opet poljubi prst i uhvati me za jaja
Sad sam već imao osmjeh od uha do uha. Kako sam lak.
"A čuj, dogovoriti ćemo nešto" - velim ja sa podsmijehom
To je bilo to, pokupio broj, otišao pijan doma sa drugarom iz pustinje, poslao nju poruku i nisam dobio odgovor.
Što sad i nije bitno.
Ali još sam bio u šoku jedno vrijeme kako je cura direktna. Uzimajući još u obzir godine, nije čudno što viđam samo dobre cure po skupim autima. Zašto da radiš kad možeš imati bogatog muža.
Ona narodna "pa uvijek se možeš bogato udati" - ovdje zlata vrijedi.
Po jednoj stani nije to ni loše. Zašto da se pretvaraš da si nešto kad si sponzoruša. Lijepo priznaš i to je to. Sve odmah na vidjelo pa znaš na čemu si. Ja i drugar smo ustanovili da su sve cure ovdje sponzoruše. Naše sponzoruše se ne mogu mjeriti po sponzorstvu.
Iako ću napraviti ovu relaciju:
Koliko su Hrvatice umišljene toliko su Ruskinje sponzoruše. A prva vrijednost je astronomska. Ali o tome u nekom drugome postu.
P.S.
Pozdrav iz kreveta iz St.Petersburga
Post je objavljen 30.10.2008. u 16:45 sati.