MOžda ispada sebično, ali ja bi htjelaaaaaa to. Samo to još. Uf, već dugo to želim. I dugo mi treba, i šutim. I znam da bi mi kupili da mogu. :( ali kada ne mogu. Bar zasad. Samo kada? Neće mi onda ni trebati kasnije, a možda mi ni sada ne treba, ali opet.. Ne da mi se posuđivati stalno, i dosađivati. Što ne bi bilo jednostavnije.... Ali eto, uvijek nešto. Uvijek je samo taj novac zapreka, samo veliko sranje u životu. Da bar možemo živjeti a da nam on nije potreban. Ma onda bi svi hodali, i bili isti, a ne bi se ljudi "razlikovali" po odjeći, i po tome bili procijenjivanji. Onak, netko vozi BMW taj je zakon, taj mi mora biti prijatelj, ma de, pucaj si. A kada vide jadnika kome je potrebna jedna obična mala kuna, on je sranje, smeće i niškoristi.
Ma glupi novac. Šta ćeee nam?
Zašto sad ne sjela samo na bus, na avion ( uf san san.. i ostat će život cijeli na tome!! bipac) i otišla negdje malo, negdje da vidim svijeta, negdje da vidim te kulture što učim iz sociologije trenutno, i ne znam ni ja što. Zašto to ne bi moglo biti jednostavnije. I vratim se odmah, taj čas, i dalje.
A neka, uvijek mi slike ostaju. =/ no da.
Zašto ne bi mogla otići u autoškolu i fino uplatiti vozački? Jooooj.
Ugl.
Eto, zbog njega samo živce čovjke gubi. Zbog njega samo neki trenutni i prolazni snovi prolaze i propadaju. No ugl. Kao da je važno više i to.
Iam šta mi treba. I više od toga. I sve će doći na svoje.
Kad sam sretna.
I zadovoljna. Štab ja.
Doći će sve na svoje.
Kad-tad.
da.
jea. <3
Post je objavljen 30.10.2008. u 16:41 sati.