Hrabri 12-godišnjak Daniel Sunarić uvjeren je da će dobiti životnu bitku – izliječiti tumor na mozgu i opet u svojoj Podstrani igrati nogomet i navijati za Hajduk.
Daniel Sunarić veselio se završetku škole i druženju s prijateljima, ali se odjednom nad njegov mladi život nadvila bol i tuga. Smijeh, radost i uživanje u ljetu inače živahnom dječaku isprva je pokvarila svakodnevna glavobolja i povraćanje.
Liječnici u splitskoj bolnici posumnjali su na migrenu, ali kako se Danielu stanje pogoršavalo, napravljen je CT glave koji je otkrio tumor veličine pet centimetara. Danijelovi roditelji Sabina i Denis bili su u šoku i teško su se mirili s činjenicom da je njihov sin teško obolio.
Operacija na Klinici za neurokirurgiju na zagrebačkom Rebru 27. kolovoza trajala je gotovo sedam sati. Slijedili su dani neizvjesnosti pored Danijelovog bolničkog kreveta na Rebru, a potom i u Kalićevoj bolnici.
Dva mjeseca nakon operacije Daniel još uvijek teško govori, prikovan je za kolica i trebat će, kako su liječnici procijenili, oko 18 mjeseci da se oporavi. Svakodnevno odlazi na terapiju u Klaićevu bolnicu i na zračenje na Institut za tumore. Početkom godine čeka ga kemoterapija, a uz to i odlasci fizijatru i logopedu.
"Daniel je veliki borac, dobro podnosi terapiju. Postoje krizni momenti, ali uglavnom se dobro drži", kaže otac Denis dodajući da je Daniel svega svjestan i da je nemoguće od njega bilo što sakriti, jer, iako dijete, dobro razumije koliko je ozbiljna njegova borba s bolešću.
Dobri nalazi ohrabruju roditelje, ali neizvjesnost i strah ih ne napuštaju. Tim više što su u najtežim životnim trenucima i jedno i drugo nezaposleni. Sa životom rastrganim između Zagreba i Splita i velikim izdacima koje iziskuje Danielovo liječenje ne bi se mogli nositi bez prijatelja i rodbine. Zahvalni su i udruzi Krijesnica u čijem stanu su smješteni u Zagrebu. Denis je po zanimanju krovopokrivač, ali tek povremeno uspije naći posao na građevini.
'Ozdravit ću i postati arhitekt'
Danielu u Zagrebu najviše nedostaje desetogodišnja sestra Julia koju u Podstrani čuva baka. Zaželio se škole, prijatelja i svog petog razreda, čija ga pisma podrške neizmjerno vesele.
"Najviše volim matematiku. Kad odrastem postat ću arhitekt i projektirati kuće", kaže dječak, koji ima hrabrosti i volje ozdraviti i ostvariti dječačke snove.
Sanja i ponovno druženje s prijateljima na igralištu u Podstrani, nogomet i pobjede Hajduka. Daniel je veliki navijač bilih, posebno ga veseli svaki gol Nikole Kalinića i hrvatskog reprezentativaca Eduarda da Silve.
Zbog toga Daniel treba pomoć dobrih ljudi. Žiroračun za pomoć otvoren je na njegovo ime u Zagrebačkoj baci 2360000-1000000013, broj 3114543578. Za uplate iz inozemstva također je otvoren broj Zagrebačkoj banci IBAN 602360000 3114543578.
Svi koji žele pomoći mogu se javiti Danijelovu ocu na broj mobitela 091 8826 466.
Pomozimo hrabrom dječaku da ozdravi i da se ostvari svoje snove.
Post je objavljen 29.10.2008. u 16:27 sati.