Mada sam svjestan činjenice da u ovim suludim vremenima totalno nedefiniranih društvenih odnosa nije previše uputno isticati svjetle tekovine razdoblja blagopočivajućeg socijalizma, ponekad zaista nostalgično zažalim za nekim, pa i ne samo nekim stvarima, bićima, čak i pojavama koje su nas u ta nevinija vremena radovale ili žalostile, ovisno o tome s kojih smo ih strana barikada promatrali.
Između ostalog, još se uvijek sjećam onih bombastično-revolucionarnih parola poput “tvornice radnicima”, “zemlja seljacima” ili “tuđe nećemo, svoje nedamo!”
Kako smo, kao pojedinci i društvo općenito, posljednjih dva desetljeća napredovali brzinom svjetlosti u tamnoj komori, tako danas svi manje-više znamo da se tvornice ni slučajno više ne dodjeluju radnicima već najvećim dijelom zgubidanima, švercerima i mufljuzima koji će s njima navodno upravljati na daleko bolji način.
Budući da više nemamo ni seljaka već samo seljačina, plodna zemlja nam i tako nije potrebna pa je stoga mudro i vizionarski masovno pretvaramo u višestruko vrijednije građevinske zone a sve naravno u skladu s najnovijima verzijama GUP-a, PUP-a i DRP-a.
A što se one treće parole tiče, danas do tuđega ne možemo sve i da hoćemo, a svojega više nemamo…
Ipak, uz onu neizostavnu "grbaču radnog naroda" ima još jedna budalasta parola ili sintagma iz tog razdoblja koja mi je oduvijek bila intrigantno zanimljiva i koja se provlačila u bezbroj dokumenata i rasprava tadašnjih “vitalnih organa” a glasila je otprilike ovako – “radnička klasa i poštena inteligencija!”
Radnička klasa u ovom slučaju nije problem, manje više svi znamo tko su ili što su bili radnici kao klasa u navodno besklasnom društvu, ali opet s druge strane čemu ono “poštena inteligencija?”
Inteligencija, pa još dodatno - poštena!?
Zašto je poštenje bilo potrebno posebno isticati?
Znači li to, da je tada bilo i nekih drugih inteligencija koje nisu bile poštene?
Tko zna, možda je inteligencija “po defaultu” kao nekakav viši društveni sloj smatrana nepoštenom, sumnjivom i kontrarevolucionarnom?
Možda je to bila inteligencija s predumišljajem?
Pa… sagledavajući problem malo dublje, čak i sam izraz “poštenje” kao prilično apstraktan pojam može imati različite konotacije. Eto konkretno, nikad mi nije bilo previše jasno što točno znači ono “poštena žena!?”
Je li “poštena žena” na različit način poštena od “poštenog muškarca!?”
Hm… ne bih volio generalizirati, ali meni se čini da je tu riječ o obrnutoj psihologiji…
Bilo kako bilo, danas živimo u nekim sasvim drugačijim vremenima.
Nema više “poštene inteligencije”.
Ma… šta je najgore, izgleda da nema nikakve inteligencije!
Kad ste zadnji put čuli da netko spominje inteligenciju?
Pa nije vrag da je iščezla?
Možemo se utješiti da nije, već u skladu sa suvremenim društvenim kretanjima, danas imamo čak i neke nove vrste inteligencije, kao što su emocionalna i socijalna, a u kojem je smjeru sve to krenulo, ne bi me nimalo začudilo da se vrlo skoro pojavi i termin “seksualna inteligencija”.
Hebeš sve ako nema seksa!
Stoga ne bi bilo loše i da se osnuje nova MENSA za onih najviših dva posto emocionalno, socijalno i seksualno inteligentnih!
No dobro, ako ćemo malo ozbiljnije, u posljednje vrijeme se ne mogu othrvati dojmu kako je danas inteligencija (kao sloj društva, da ne bi bilo zabune!) ušutkana, marginalizirana, nemoćna i getoizirana, suočena s brutalnom učinkovitosti i agresivnosti bezumnika koji su zauzeli strateške pozicije i sad su u poziciji da oblikuju svijet oko sebe po svojim mjerilima.
Pametniji popuštaju, zar ne?
Da, tako kaže izreka, ali po takvim kriterijima, izgleda da su maloumnici i bezumnici inteligentniji od “inteligencije.”
I sad, naprosto poželim ponovno aktivirati onu glupavu nostalgičnu parolu o “poštenoj inteligenciji” koja će se konačno probuditi i imati ne samo poštenja, nego hrabrosti, snage i slobode za plivanje nekim drugačijim tokovima od onih ustaljenih bujica korupcije i lopovluka, inteligenciju koja neće svoju pamet i sposobnost koristiti samo za svoje uske interese već pridonijeti svima.
Nije vrag da je to sve samo utopija!?
U suprotnom – preostaje nam samo strah!
A zna se kakve učinke ima strah na probavni sustav!
Nisam siguran da želim živjeti u ozračju izvjesnih nusprodukata straha!
Vratite mi poštenu inteligenciju!
Post je objavljen 30.10.2008. u 14:12 sati.