Prošlu nedjelju je održana 26. po redu utrka Uljanika, koju istoimeno radničko sportsko društvo organizira u prostoru brodogradilišta. Ova trka mi je jako draga iz više razloga. Kad sam se počeo rekreativno baviti triatlonom i trčanjem, sada već mogu reći davne 2001. to mi je bila prva utrka na kojoj sam nastupio.
Tada se trčalo u prosincu, i bilo je taj dan jako hladno, svega 4 stupnja sa strašno jakom burom. Nisam znao kako bi se obukao, pa sam stavio na sebe sve što sam imao, dvije tri majice, neku debelu trenirki i na kraju još i vunene rukavice i kapa. Kad je trka krenula, zakuhao sam već nakon prvog kilometra i počeo redom odbacivati rukavice, kapu, gornji dio trenirke, i onda više nisam imao šta, pa sam se kuhao do kraja trke. Nisam imao nikakvih rezultatskih očekivanja, jer, kao što rekoh, to mi je bila prva trka u životu (ne računajući plivanje u mladim danima). Samo sam se ravnao po ritmu od 5 min/km, nadajući se da ću uspjeti izdržati svih 8 km. Nisam imao ni sata i na kraju sam se silno iznenadio rezultatom 35:26, i plasmanom u gornju polovicu sudionika.
Nakon toga, svake godine se vraćam i pokušavam popraviti taj rezultat, ali to mi je uspjelo još samo dvaput : 2003. sam išao 34:08, a 2004. 33:56, ali taj put sam trčao bez broja (nemilosrdni organizator nije uvažio ispriku za 5 minutno kašnjenje) pa je taj rezultat neslužben. Ovaj puta išao sam 34:49, ali je od prošle godine staza nešto kraća. Ne znam baš zašto, ali ne sviđa mi se. Prije je bilo bolje, više se išlo kroz grad. Zadovoljan sam postignutim vremenom, jer je skoro 4 minute bolje nego lani. Utrka je, inače, bila standardno dobra, dobra majica, dobra klopa, a sve za 20 Kn. Čak nisam potrošio ni za gorivo, jer sam se vozio autobusom Kvarnera. Jedino što mi nisu htjeli dati više od jedne čaše vina u menzi. Baš sam pegula, nikako da poslije ručka zalijem obrok sa dvije čaše vina, kako volim. Doma, naime, popijem samo jednu, a u gostima tri …
Da, evo i rezultata , ako koga zanima …
Post je objavljen 30.10.2008. u 12:28 sati.