Pregled posta

DAN 8, 24.10.2008. - “Autocestom” na istok (Franschhoek, Južna Afrika)

Franschhoek je jedan od onih tipičnih provincijskih gradića. Jedna ulica s trgovinama poput supermarketa, mesnice, ljekarne, malo veći broj restorana i antikvarnica nego li je uobičajeno za ovako maleni grad u slučaju da zaluta poneki turist. Većina njegovih stanovnika živi na farmama u okolici grada i dolaze se opskrbiti u Ulici. Svi poznaju sve i neki osjećaj zajedništva obuzima grad – ljudi se pozdravljaju po Ulici, ljekarnik u lokalnoj ljekarni poznaje kupce po imenu. Opuštena i intimna atmosfera. Ovo bi moglo biti mjesto za provesti nekoliko dana i zaista se odmoriti.
Ali nas put tjera naprijed... Autocestom N2, jednom od onih koje presijecaju gotovo cijelu Južnoafričku Republiku. S jednog od planinskih prijevoja bacamo pogled na Franschhoek i vinograde. Autocesta je daleko od europskih autocesta. Zapravo, ne znam da li se i može nazvati autocestom s obzirom da ima samo jednu traku u svakom smjeru (Vesna i dalje uspješno vozi lijevom), nema zaštitne ograde, a stajališta su rijetka proširenja s nekoliko klupica, benzinske postaje još i rjeđe. Na današnjih gotovo 400 kilometara nailazimo svega na dvije-tri. Pravilo u Africi je da natankaš auto onda kada imaš priliku jer nikada ne znaš kada će ti se ukazati prilika sljedeći put. Tako i mi tankamo. A cijena litre benzina je svega nešto malo više od 5 kuna.
Dobra stvar “autoceste”, ali uostalom i većine sporednih cesta u Južnoj Africi, jest da je zaista u jako dobrom stanju. Rupa nema, zakrpa nema i užitak je voziti. Jedino malo jednolično jer cijelo nas vrijeme prate nepregledni zeleni pašnjaci i mnogobrojna stada ovaca (i janjadi s obzirom da je ovdje proljeće pa su se ovce okotile), krava, konja i nojeva. U početku je sve to lijepo, ali nakon nekog vremena pejzaž postaje toliko jednoličnim da nam je pun kurac ovčica i kravica i konjića i drugih raznolikih stvorenja.
Malo pred Wildernessom pejzaž se mijenja i pred nama se iznenada otvara Indijski ocean i njegove plaže. Ovo je zapravo mjesto gdje se spajaju Atlantski i Indijski ocean pa je voda uvijek hladna, morske su struje poprilično jake i ne preporuča se kupanje, a i vjetar nije za zanemariti. Nešto sjevernije uz obalu je puno bolje i nadamo se kupanju u Indiku kroz nekoliko dana.
Konačno stižemo u Wilderness i smještamo se na staru farmu iz 1874. godine. Drveni podovi i stropovi, drvena vrata, kuhinja sa starim ognjištem u kojem je danas smješten moderan šparet, soba sa starim krevetom i ogledalom koje bi lako moglo proći kao antikvitet... I pogled s prozora sobe na rijeku Touw...