Pregled posta

DAN 7, 23.10.2008. - In vino veritas (Stellenbosch, Južna Afrika)

Južna Afrika proizvodi jedna od najboljih vina na svijetu. I malo ljudi to zna. Znao sam u Billi, Konzumu, Mercatoru i sličnima nabasati na pokoju bocu južnoafričkog vina. Naravno, s bijesnim cijenama. I nikada nisam kupio jednu da probam to isto vino jer nisam htio trošiti novac na bocu koja ima takvu cijenu isključivo zbog visoke marže.
Stellenbosch je jedno od tih mjesta gdje se u Južnoj Africi proizvode vina. Nedaleko su i Paarl i Franschhoek. Ovo područje kolektivno nazivaju “The Cape Winelands”. Samo sat vremena vožnje udaljeni od Cape Town, šteta je bila ne zaustaviti se na noć dvije u ovom području vinograda na našem putu dalje prema istoku.
Stellenbosch je tipičan nizozemski kolonijalni grad bijelih fasada, nešto malo veći od naše Rijeke, s nizozemskom protestantskom crkvom na glavnom trgu i nekoliko zanimljivih zgrada s kolonijalnim balkonima. Ovo je drugo najstarije naselje europskih doseljenika u Južnoj Africi, osnovano davne 1685. godine. Najstarije je Cape Town. Kratko se šećemo centrom grada, ali nismo ovdje zbog arhitekture Stellenboscha koliko zbog onoga što je u njegovoj okolici, a to su vinogradi, njih na stotine, koje drže, naravno, bijelci. U svakom od tih vinograda moguće je pojaviti se posve nenajavljen i degustirati lokalna vina. U nekima je moguće i nešto pojesti u domaćim restoranima. Nismo u mogućnosti u jednom poslijepodnevu posjetiti sve vinograde – nemamo vremena, a nismo ni takvi kapaciteti za vino. Odlučujemo se za dva s najboljim kritikama u naša dva vodiča.
Blaauwklippen je rustično imanje staro više od 300 godina, na samom izlazu iz Stellenboscha. Okružen vinogradima sa svih stana, Blaauwklippen je jako idiličan i počinjem polako zamišljati kako je sve to izgledalo tamo pred kraj 17. stoljeća kada su Nizozemci ovdje zasadili prvi vinograd. Kočije, stare bačve, ručna proizvodnja... Gospoda i gospođe u odijelima, odnosno elegantnim haljinama sjede na trijemovima i promatraju svoje crne sluge kako rade za njih.
Ljubazna domaćica, uz jedan ugodan chit-chat, kako bi rekli Englezi, daje mi na degustaciju pet vina ove vinarije – dva bijela i tri crna. Znam da bih trebao malo mirisati, pa mućkati pa pljuvati, ali žao mi je vina. Vino je tu da se pije tako da ja, dok Vesna samo gleda jer mora voziti, ulijevam u sebe sad ovo sad ono vino. Bijela su sasvim po mom ukusu dok su crna nešto jača, ali još uvijek puno bolja od svakog našeg crnog vina koje sam probao. Možda griješim i volio bih jednog dana kod nas pronaći tako dobro vino. A znam da ga po ovim smješno niskim cijenama kod nas sigurno neću naći. Naći zaista dobro vino u Hrvatskoj za 30-tak kuna, nemoguća je misija. Odmah kupujem tri boce bijeloga, a na poklon dobivam i jedan rose.
Nastavljamo, ja mrvicu pripit, prema Delaireu. Ovaj se vinograd nalazi na pola puta između Stellenboscha i Franschhoeka, mjesta gdje večeras spavamo. Trenutno je u radovima tako da nam je prvi dojam malo pokvaren neprestanom bukom i lošom cestom. Ovaj vinograd nazivaju “nebeski vinograd” jer je smješten na vrhu brežuljka s kojega se pruža prekrasan pogled na okolne brežuljke prekrivene vinogradima, ali i maslinicima (iako mi nije jasno kako masline ovdje uspijevaju, ali dobivamo na degustaciju s vinom i lokalne masline koje su zaista odlične). Ako ništa drugo, onda se ovdje isplatilo popentrati samo zbog pogleda. Ovdje degustiram “samo” tri vina. Vesna i dalje samo gleda. U Blaauwklippenu su bila puno bolja tako da odlučujem ne kupovati više boca. Dosta je bilo shoppinga za danas. Ionako ne znam kada ću popiti sva ta vina koja sam kupio. Želimo platiti degustaciju. Domaćin odbija: “Oprostite zbog spore usluge. Inače sam puno brži, ali sam trenutno u poslu. U znak isprike ne želim vam naplatiti degustaciju.” Vesna čak dobija i cvijet. Ovdje se zaista trude oko gostiju. Ja sam već bio spreman na jadranski sindrom - “Naplatit će mi i degustaciju i masline i krekere i pogled...”, mislio sam. Tako bi to bilo kod nas. Bez obzira da li je usluga brza ili spora.
Zadovoljni nastavljamo vožnju prema Franschhoeku, malenom mjestašcu od samo 13,000 stanovnika. U prijevodu njegovo ime znači 'francuski kutak'. Kada su francuski hugenoti krajem 17. stoljeća istjerani iz Francuske, Nizozemci su ih široke ruke ovdje prihvatili. Stoga, se francuski utjecaj vidi ne samo u imenu mjesta, već i u mnogobrojnim restoranima, većina također francuskog imena, s odličnom hranom među kojom dominira ona francuska. Franschhoek nazivaju gastronomskom prijestolnicom Južne Afrike. Mi se šećemo dražesnim mjestom. Opet je tu kolonijalna arhitektura s kolonadama, trijemovima, a svaka je kuća bijele boje. Ima nešto intimno u ovome gradiću i dok sjedimo u restoranu Kalfi's i čekamo hranu, promatramo ostale posjetitelje i vlasnike. Restoran ima osobni touch i vlasnici sa svakim svojim gostom osobno popričaju. Vidim da se svi međusobno poznaju. Za predjelo uzimam peri peri pileća jetrica. To je jedno od tradicionalnijih afričkih jela, a sastoji se od pilećih jetrica kuhanih u umaku od rajčica i komadića feferona. Ljuto li je ljuto, ali uopće nije loše. Nastavljam s janjećim odrescima na Karoo način i očekujem jedno ili dva, a dobivam na kraju pun tanjur ukusne janjetine s kuhanim povrćem i pireom od krumpira, sve preliveno umakom kojeg ne uspijevam do kraju dešifrirati, ali glavni je sastojak karamela. Vina mi je za danas dosta tako da se prebacujem na vrlo dobro namibijsko Windhoek pivo. Sa samo 4% alkohola poprilično je lagano. Desert – sladoled preliven belgijskom čokoladom. Za oblizati prste. Vesnu je teško nagovoriti da riskira s hranom tako naručuje mješanu pizzu, isti sladoled te ledeni čaj. Ma kad tad će ona početi jesti štakore i šišmiše...
Smješteni smo večeras na farmi, u malenoj kućici uz rijeku. Tonem u san osluškujući zvuk vode i šibanje vjetra kroz krošnje stabala...