Pregled posta

DAN 4, 20.10.2008. - Dok crnci crnče, bijelci uživaju (Cape Town, Južna Afrika)

Svanuo je novi dan. Pravi početak jedne pustolovine. Teško nam se dići iz kreveta jer, iako nema jet-laga zbog iste vremenske zone kao u Hrvatskoj, ipak smo se naputovali preko pola kugle zemaljske da bismo stigli na ovaj “kraj svijeta”, kako kaže stanovnici Cape Towna. A i u krevetu je tako lijepo i udobno...
Prisiljavamo se i konačno se dižemo u strahu da će nam zatvoriti restoran s doručkom. Mislim da smo posljednji koji u zadnji čas odlučuju danas doručkovati. Kada je već doručak plaćen, zašto ga propustiti?! I izbor je hrane stvarno velik tako da odlučujemo utrpati u sebe koliko možemo da izdržimo do večere.
Kao što sam već spomenuo, hotel se nalazi u bjelačkoj četvrti Seapoint, 40-tak minuta lagana hoda od luke i malo više od toga do centra grada. Ne želeći poprilično platiti taksi, ne preostaje nam ništa drugo, nego uposliti još jednom (i vjerovatno ne posljednji put) naše nožice. Kroz Seapoint i Greenpoint, dvije četvrti bijelaca s ekskluzivnim vilama, hotelima, ponekim restoranom, kafićem i trgovinom, ubrzo dolazimo u centar, mjesto visokih staklenih nebodera i tu i tamo pokojom kolonijalnom kućicom stisnutom među njima.
A vidjeti grad s Table Mountaina koji se diže u pozadini Cape Towna je dobar za početak naše pustolovine. Prije nego li se uputimo u istraživanje samog grada. Stoga ovaj put uzimamo taksi do žičare (pješice bi se poprilično nahodali i to naravno uzbrdo) koja vodi na planinu. Iako već s donje stranice žičare puca prekrasan pogled na grad, pogled s njene gornje stanice je nezaboravan. Table Mountain, ili Hoerikwagga na jeziku lokalnog Khoisan plemena, simbol je Cape Towna. Planina je dobila ime po tome što iz daljine izgleda “odrezana”, poput ravnog stola, a često se na vrhu skupi i magla što ovdašnji stanovnici nazivaju stolnjak, odnosno tzv. tablecloth. Imamo sreće jer kada nas žičara s rotirajućim kabinama (prva žičara otvorena je 1929. godine) konačno dovozi na vrh, magla je svuda oko nas što pojačava mističnost ove planine. No već nakon pola sata i ispijanja čaja u lokalnom kafiću, magla se polako počinje podizati i pred nama se otvara Cape Town i Atlantik i Robben Island pred gradom. Nalazimo se na 1067 metara nadmorske visine. Najviša točka planine je Maclear's Beacon na 1085 metara. Na planini se nalazi nekoliko pješačkih staza i, iako je službeno zabranjeno izlaziti izvan staza jer je riječ o nacionalnom parku pod zaštitom UNESCO-a, poput drugih na trenutke se približavamo samom rubu i liticama koje se strmoglavo spuštaju prema Cape Townu. A s obzirom da postoji popriličan broj staza i površina nacionalnog parka nije zanemariva, ostali ljudi se vide tek na trenutke tako da je fenomenalan osjećaj da si sam na planini i da imaš Table Mountain samo za sebe. U šetnji parkom nailazimo na razne biljke, od kojih su neke još u cvatu. Ukupno ih je ovdje preko 1460 različitih vrsta. Najljepše su euryops abrotanifolius (žuta margerita) i leucadendrom strobilinum (eng. conebush) koje su upravo u cvatu. Njihovi žuti cvijetovi daju planini posebno boju. Ipak, životinje su one koje nas zaokupljaju još i više – razni gušteri, mali i veliki, crni, sivi i žuti; razne ptice, od kojih je jednoglasno najljepša anthobaphes violacea sa žutim prsima, crnim krilima i glavom u gotovo duginim bojama. I ono što je nevjerovatno je da se ove životinje ne plaše ljudi pa se nerjetko približavaju i na 20-tak centimetara od čovjeka.
Teška srca napuštamo Table Mountain i spuštamo se u centar. Najstarija građevina u čitavoj Južnoj Africi nalazi se upravo u Cape Townu – Dvorac dobre nade. Njega su u drugoj polovici 17. stoljeća izgradili Nizozemci, prvi gospodari Capea, a potom preuzeli Britanci. Nažalost, ući ne uspijevamo s obzirom da smo zakasnili svega minutu-dvije i blagajnica nam ne želi više prodati ulaznicu. Malo se šećemo oko dvorca po lijepo uređenim vrtovima, maloj oazi mira u centru Cape Towna. Bilo bi ugodno sjesti ovdje na travu i čitati neku knjigu.
No, vremena nažalost nemamo tako da preko gradske kolonijalne vijećnice s početka 20. stoljeća, nastavljamo prema Company's Garden, vrtovima koje su Nizozemci uredili za uzgoj povrća, a danas je veliki park s mnogo stabala, travnjaka, fontana, spomenika – još jedna oaza mira u Cape Townu. Oko parka se nalazi i nekoliko muzeja te parlament Južnoafričke Republike. Pretoria je administrativni glavni grad JAR-a, Bloemfontein sudski, a Cape Town zakonodavni glavni grad JAR-a. Malo komplicirano – kod nas je sve u Zagrebu.
Kroz Long Street s kolonijalnim kućama i njihovim dekoriranim željeznim balkonima (koji me podsjećaju na fotografije New Orleansa), spuštamo se konačno do luke. Ovo je, nakon planine i Robben Islanda, najposjećeniji dio Cape Towna. Tu se nalazi čitav niz suvenirnica, moderni shopping centri, ali i mnoštvo restorana. I svugdje gdje dolazimo očigledne su razlike između bogatih bijelaca i siromašnih crnaca. Dok crnci crnče kao zaposlenici u trgovinama, restoranima, kao čistači i slično, a voze automobile u poluraspadnom stanju, bijelci se uokolo vozikaju u najmodernijim skupocjenim automobilima, šeću, kupuju i uživaju u životu. Južnoafrikanci vole reći da je ovo “rainbow nation” zbog suživota raznih rasa, ali istina je drugačija. Prevelike su razlike i imam dojam da srednja klasa u Južnoj Africi uopće ne postoji. Nešto slično Hrvatskoj u 90-tim godinama prošlog stoljeća. Ili si bogat ili si siromašan. Sredine nema. A u Južnoj Africi se zna tko je bogat, a tko siromašan. Najupečatljiviji dojam ostavili su mi radnici javnih radova na ulicama gdje crnci naporno rade, a bijeli nadglednik ih samo nadgleda i naređuje.
Iznenađen sam dolaskom u restoran gdje shvaćam da je valjda ovo jedno od rjetkih mjesta gdje gotovo isključivo rade bijelci. Quay Four preporučuju vodiči - “odlična riba i morski plodovi sa savršenim pogledom na luku”. Odlučujemo se za riblju hranu i, kao čeljad koja je odrasla na ribi, naručujemo dagnje kuhane u umaku od koromača te 12 velikih king size škampa s grilovanim povrćem, pomfritom i umacima za umakanje. Uz domaći kruh. Vesna naručuje tri soka od jabuke, a ja dvije čaše odličnog južnoafričkog shiraza. Dugo nisam pio tako dobro vino... A kada napokon dolazi račun, skoro da ne padamo sa stolice! Zanima nas koliko bi nas sve ovo ispalo kod nas na moru. Vjerovatno dvostruko ili trostruko više... I 99.9% bilo bi iz Leda. Bolje ne razmišljati! S trbuhom punih škampa odlazimo na spavanac...