Ljudska umiljata riječ, pohvala, odobravanje, divljenje...ispunja srce. To je trenutno i prolazno, a krajnji doživljaj je:
Ispraznost nad ispraznošću, veli Propovjednik, ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost!
Prop 1,2
Osjećaj bezvrijednosti i ništavila. Ta tko sam ja da mi se netko divi, da me čovjek poštuje ili cijeni?
Biti netko i nešto u ljudskim očima, bljutavo li je. A još bljutavije je nasjesti na misao neprijatelja: „ej ti, ti vrijediš, sam ti i tvoja djela Super! Samo naprijed. Sve možeš na svoj pogon. Vidi ljudi ti se dive, ti si faca!“
Shvatih, odobravan i podržavan s Božje strane, to je ispunjenje! Ispunjenje koje ostaje i traje. Toplina koja se nalazi u srcu i koja obavija srce. Ispunjenost ljubavlju Božju – to je ono pravo.
Ostalo: jadno li je!
Post je objavljen 29.10.2008. u 23:13 sati.