Danas, u XXI. stoljeću, u eri globalizacije i vremenu postmoderne, gotovo smo postali sigurni kako smo gospodari svijeta što nas okružuje, svijeta kojeg su znanost i tehnika iz nje proizišla konačno podvrgnuli željama i hirovima naše volje, potreba i znanja. Čini se kao da je iz svijeta nestalo mističnog i kako u našoj stvarnosti nema mjesta za sve ono što bi, eventualno, izbjeglo pogledu kroz mikroskop ili verifikaciji koje od znanosti suvremenog svijeta. Sve se zna i može. Ili je ipak ova samouvjerenost prazna tlapnja djece uvjerene kako su zagospodarivši vlastitim dvorištem osvojili cijeli svijet!?
I u tom i takvom svijetu s vremena na vrijeme izmijene se događaji i ljudi s njima povezani koji nas poput udarca mokrom krpom po glavi podsjete da smo tek krhka bića u svemiru i u ovoj stvarnosti koja je puno kompleksnija i bogatija od one njezine dimenzije koja nam je dostupna i provjerljiva putem naših znanstvenih i tehničkih dostignuća. Naime, kad se susretnete s osobom koja za sebe tvrdi da je osjednuta od samog Nečastivog, i to vam argumentira, kaod se osvjedočite da takva tvrdnja ima osnove, svijet počnete promatrati drugim očima i pitanja poput onih o obredu egzorcizma prestanu vam se činiti scenarijima za horor filmove ili pričama za stare i zatucane bakice.
Najprije valja raspetljati jednu ključnu dilemu. Ona se sastoji u jednostavnoj činjenici da se postojanje nadprirodnih bića iz svijeta koji nadilazi vidljivu stvarnost vjeruje ili ne. Tko skeptički odbija postojanje jednog takvog svijeta, tome svi dokazi o opsjednuću, ma kako god očiti bili, ne znače ništa osim niza slučajenih podudarnosti koje svoje obrazloženje imaju u razlozima medicinskog porijekla.
S druge strane, tko računa s nevidljivim svijetom i njegovim utjecajem na ovaj naš, vidljivi, tome se otvaraju perspektive u shvaćanju stvarnosti i problema koji se pred njega postavlja. Premda je svijet XXI. stoljeća, svijet tehnike, znanosti i globalizacije, svijet sloboda i liberalizma, to je i dalje svijet u kojem se isprepliću vidljivo i nevidljivo, nebesko i zemaljsko, dobro i zlo, tama i svijetlost, pojavni i nadosjetilni svijet.
Granica između psihičkog oboljenja i opsjednuća vrlo je tanka i potrebna je velika doza sigurnosti i iskustva da bi se moglo procjeniti o čemu je u pojedinom slučaju riječ. Zbog toga je pitanje opsjednuća uvijek interdisciplinarno. Tu svoju riječ imaju psihijatri, psiholozi, sociolozi, patolozi, religiolozi i, dakako, svećenici. O njihovoj usklađenosti, profesionalnosti i vjernosti zadaći ovisi (ne)uspjeh izliječenja/osobođenja.
Neprotumačivo je kako osoba može imati znanja koja nije mogla steći ni uvidom niti učenjem, imati fizičku snagu koja nadilazi njezine tjelesne moći, manifestirati tjelesne pojave koje su medicinski neobjašnjive, progovarati glasom koji joj ne pripada... Sve je to neobjašnjivo onome tko ne prihvaća postojanje demona koji djeluju na život i zdravlje ljudi. Onome tko vjeruje da je i u naše, kao i u sva vremena nešto takvo moguće, nameće se samo jedan zaključak – tu medicina ne pomaže, molitva otklinjanja (egzorcizam) jedini je lijek. Da, jedini je lijek i u ovom našem, XXI. stoljeću.
Tu na scenu stupa molitva Crkve. Svećenik koji moli otklinjanje to ne čini bez izričite dozvole biskupa, nakon što su podastrti svi dokazi koji isključuju psihosomatski uzrok simptoma koji su očigledni. Otklinjanje svećenik ne moli u svoje, nego u ime Crkve. Obred se vrši sve dok je to potrebno, dok se ne uvjeri da je osoba oslobođena demonskog opsjednuća, što može potrajati satima i kroz nekoliko etapa. Obredu prisustvuju svjedoci koji sudjeluju svojom molitvom. Obrednik otklinjanja u uvodnim napomenama zabranjuje egzorcistu dijalogiziranje s demonom o događajima iz budućnosti ili bilo kojim trećim osobama. Demona se iz osobe izgoni ne u ime svoje, nego u Ime Božje, u Ime Isusa Krista.
To su trenuci puni dramatike i epskog sukoba između dobra i zla, borbe koja nadilazi naš pojavni svijet i zadire duboko u sferu onostranosti, tamo gdje je izvor i uvir čovjekovog bića. To su trenuci koje je možemo do kraja razumjeti, niti opisati. Zapravo, oni koji su tako nešto vidjeli i doživjeli o tome ni ne mogu pričati.
Danas je vrijeme u kojemu okultno i magija svih vrsta dolazi do izražaja kako u seoskim tako i u gradskim sredinama. U to je, istina, suvremenom čovjeku malo teško povjerovati, ali tko se s time susreo, bit će mu jasno o čemu je riječ.
Povrh čitave znanosti i tehnike suvremenog svijeta, pred silama tame nemoćni smo bez molitve. To je istina koja stoji pouzdana poput neba iznad zemlje. Svidjelo se to nama ili ne, prihvaćali to ili ne, nevidljivi svijet sa svim svojim bićima sudbinski je isprepleten s našim svijetom i životima.
Post je objavljen 29.10.2008. u 22:52 sati.