Najdraži, najvoljeniji T! Ova je stranica posvecena tebi.
Zapravo još uvijek razmišljam dal da je uopće napravim.
Zelim ti toliko toga reci a neznam gdje da pocnem.
Bila je Svjetlana tu prije nekih 3-4 tjedna. Plakala je jer ju je decko ostavio.
Izjavila sam: JA BI POTPUNO POLUDJELA DA IZGUBIM T. NEBI MOGLA ŽIVJETI BEZ NJEGA.
A sad se događa upravo to... Izgubila sam te.
Mozda zauvijek. I to tak jako boli da ti to nemozes ni zamisliti.
Otkad smo rekli da cemo biti prijatelji i poceli rijede se dopisivat, uvijek sam JA bila ta koja je poslala prvu poruku. Mislila sam, nek on meni prvi posalje. a kaj ak i on tak razmislja? Pa sam ipak pisala. I zadnji put, kad sam te ono pitala za wertherea, definitivno sam si rekla, sad cu stvarno cekati da on meni prvi napise. tvoje poruke nije bilo danima. Uvijek sam nasla neki izgovor, opravdavala te u svom srcu jer ne pises. Sve ce biti super za par godina, kad navrsim 18 i moci cemo biti skupa,mislila sam. Uvijek iznova čitala sam tvoje poruke u kojima si mi pisao koliko ti znacim(da , jos uvijek imam 99% svih poruka koje si mi poslao!) kad si mi pisao srce, mazo,»meni ce biti lako u zivotu kad ces ti biti uz mene», «stalno mislim na tebe»,»al on nezna da ja samo trebam izvuc mobitel i evo moje curice»,»sad je bila neka lijepa pjesma, romanticna, na klaviru, pa sam se odma sjetio tebe!;)», «sto bi sad dao da te mogu zagrliti, drzat te u svom narucju!» «al meni jesi najljepsa, MOJA MALA CURICA, PRINCEZA MOJA, MoJe NaJdRaZe!» sjecas li se kad si to pisao? RUTA 1:16,17...»NEKA MI JEHOVA UCINI TAKO I NEKA MI JOS DODA AKO ME ISTA OSIM SMRTI RASTAVI OD TEBE»koliko sam samo puta procitala te rijeci koje si mi poslao!
I otkad smo rekli da cemo biti prijatelji, dakle vise ti nisam «smjela» neko vrijeme pisati ljubavne porukice, a svu tu ljubav i rijeci za tebe nisam mogla drzati u sebi, pocela sam sve pisati u jednu biljeznicu. Pisma, pjesmice, pjesme, s namjerom da to jednog dana procitas...I razvila sam slike s vjencanja, 12 ih je gdje si ti gore, od toga 6 di smo skupa. iskoristila sam svaku priliku da se prisjetim tog prekrasnog dana...i razvila sam i tebi neke...kaj cu sad s njima?????????
ljuba alicic- polako... jel se sjecas te pjesme? i ona mi je bila utjeha. Polako, P, govorila sam si.Sad izdrzi to malo a onda ces zauvijek biti s njim, govorila sam si.
Tebi moja mazo, tebi moje srce pripada... znas da sam skakala od srece kad si mi to napisao?????????????????????
Kad smo setali po ck i ti si rekao da ti treba odvjetnik da me tuzis jer sam ti ukrala srce... imam jako dobro sjecanje....Sjecas li se i ti toga?
Kad se to sve promjenilo, najdrazi moj? kad???
Kad sam dosla tamo, kad smo se kupali onaj dan s etom i zvonkom... Bilo ti je hladno pa si se rukama omotao oko moje lijeve ruke, a nogama oko moje lijeve noge. sljedecih si mi se dana cinio nekako hladnijim...zasth imam neki feeling da sam ja nest krivo napravila???? Nedjelja, poslije dvorane, kad smo izasli s drustvom, oni su otisli, mi smo setali, kupili narukvice( ja svoju sam skinula samo kad sam ju skoro izgubila u moru, onda sam ju cvrsto zavezala i jos uvijek mi je na ruci)i onda smo sjeli na stijene. Pricao si kak te mucio jedan profesor pa te poslao na popravni. ja sam te slusala jer volim slusati tvoj predivni glas. nije mi bilo vazno sto si mi tu pricu vec bio ispricao prek mobitela. i nisam ti rekla da sam ju vec cula.sad znas.
bilo mi je hladno. zeljela sam da me zagrlis. al nisi. bio si hladan kao da smo samo poznanici, a ne osobe koje planiraju zauvijek biti zajedno. istina, poslije smo pricali kam bi voljeli ici na putovanje i to me razvedrilo(necu dati 10 eura za kavu, samo zbog toga ne zelim u veneciju, rekao si). sjecas li se?
ponovo postavljam pitanje: KAD JE TO NESTALO, LJUBAVI? KAD? KAD SE TO PROMJENILO?
KAJ JE TO TAK UTJECALO NA TEBE DA VISE NE ZELIS DA JEDNOG DANA ZAUVIJEK BUDEMO ZAJEDNO?
Kad si mi u pon postavio ono pitanje, dal jos uvijek osjecas isto prema meni, srce mi je odma pocelo plakati.Nekak sam znala kaj bu pisalo u sljedecoj tvojoj poruci. i tu sljedecu poruku, trebalo mi je pol minute da skupim hrabrosti da je uopce otvorim... i onda se svalile suze kotrljat niz moje lice...trebala sam se otusirati... umjesto toga, nalila sam malo vode u kadu, legla i plakala.......................onda me majkl zvao i sam se malo smirila... da, gledao je u petak kod mene slike s vjencanja na kompu i reko je da si jako pasemo. a sad mi je na mob prico da ste svi bili vani i da si ti zagrijan za mene. da je to procjenio. Lose procjenjujes, mislila sam. on je prije bio zagrijan, sad je ohladen... i tak mi je jos neke stvari pricao pa sam se malo smirila. kad smo poklopili, ponovo sam pocela plakati... do dugo u noc. zaspala sam na jedan sat i onda se probudila u 2 i opet plakala do 4... da, spavala sam samo 2 sata. ostatak noci sam plakala. jedva sam skupila snagu da odem u skolu. a jos je veca snaga trebala da zadrzavam suze u sebi, da ih ne pustim da krenu niz obraz. hrvatski, radili smo lektiru, junak naseg doba. nisam ju procitala. kaze glavni junak:zena- «ona je kao cvjetak ciji se najljepsi miris isparava u susret prvoj suncanoj zraci;treba ga upravo u tom trenu ubrati,a kad ga se doista namirises, baciti na cestu-valjda ce ga tkogod podignuti!» tak su me razljutile te rijeci, u misli mi je doslo da se to meni dogodilo, ali znam da nije, da ti nisi takav... mislim da te toliko poznajem da to mogu reci. da si uvijek iskren.
i onda je poceo veliki odmor. pustili su od aerosmitha-I don't wanna miss a thing. iste milisekunde suze su mi krenule niz lice i nisam mogla prestati plakati. razred se ispraznio, ostalo ih je samo nekoliko. bacila sam se pod klupu da me ne vide-bezuspjesno-i pod klupom plakala cijeli odmor-sve dok me gabrijela jedva jedvice nije smirila i izvukla me odande... i nist ne mogu jesti ovaj tjedan, samo kad se prisilim jer ne mogu vise stajati od slabosti. u ponedjeljak sam pojela samo pol jabuke, u uto 2 snite pereca, frisko pecenog.i tak cijeli tjedan. noci provodim placuci, dane gladujuci i jedva zadrzavajuci suze. a kad pocnem plakati,kao sad kad ovo pisem, ne prepoznajem samu sebe, nikad nisam bila tak psihicki slomljena. nitko nezna koliko mi znacis. nitko. bez tebe ja ne vidim svoju buducnost. ovo napisah na mobitel u utorak oko 3 ujutro,u suzama::::::::
UZ JEHOVU,BIO SI MOJ SMISAO.SMISAO ZA KOJI ZIVIM. ZA TAJ DAN KAD CU MOCI CIJELOM SVIJETU PRIZNATI DA TE VOLIM VISE OD SEBE I DA TO VISE NECU MORATI SKRIVATI.I KAD CU TE MOCI ZAGRLITI KAD GOD ZELIM. ZAMISLJAM SEBE ZA 10 GODINA.BEZ TEBE. NEIDE. U MOJOJ GLAVI NI SRCU NEMA SLIKE MOJE BUDUCNOSTI BEZ TEBE! JA SE JEDNOSTAVNO NE VIDIM BEZ TEBE. I MALE CURICE S TVOJIM PRELIJEPIM OKICAMA KOJA TRCKARA OKOLO NAS DOK SECEMO PLAZOM.(za 10 godina, a kasnije jos bar jednu curicu i jednog djecaka) VIDLA SAM CIJELI SVOJ ZIVOT S TOBOM, ZNALA SAM GDJE CU BITI, S KIM, STO CU RADITI, IMALA SAM SNOVE KOJE SMO ZAJEDNO GRADILI ASAD SI MI IH JEDNOSTAVNO ISTRGNUO I ZGNJECIO, UNISTIO SAMO JEDNOM PORUKOM. I SAD SE JEDNOSTAVNO NE MOGU ZAMISLITI U BUDUCNOSTI, JER MOJA BUDUCNOST BIO SI TI...
ZAMISLJAM NASU MALU KUCICU U CVIJECU ZA NEKIH 1500 GODINA, SRETNI SMO I OKRUZENI JEHOVINOM LJUBAVLJU I NASOM UNUCADI, PRA I PRAPRAUNUCADI... SAD MI CAK NI NOVI SVIJET NIJE SAVRSEN JER NE NALAZIM MJESTA U NJEMU BEZ TEBE... BEZ MOG PRINCA KOJEGA SAM TAMO HTJELA POSJESTI NA BIJELOG KONJA I ISPLESTI MU KRUNU OD CVIJECA... VOLIM TE LJUBAVI MOJA, VISE OD SEBE SAME I OD CIJELOG PLANETA... A SAD VISE NISI KRAJ MENE... NE KAO COVJEK KOJI PLANIRA PROVESTI SVOJ ZIVOT UZ MENE... KOLIKO SAM PUTA IZGOVORILA TE FAMOZNE RIJECI: NECU DOZVOLITI DA NAS ITKO IKAD RAZDVOJI... A TI SI TO UCINIO...
KOJA IRONIJA! JOS SAM DANAS PJEVALA PJESMU I SWEAR I NJOME SE TJESILA JER MI SE NE JAVLJAS, NISAM VJEROVALA VEC SAM ZNALA DA CE SVE BITI OK! KAKO SAM SE VARALA! I KAJ JE NAJGORE, TOLIKO TE JAKO VOLIM DA SE NE MOGU NI NALJUTITI NA TEBE...........
Post je objavljen 29.10.2008. u 21:50 sati.