dani filma u gradu koji nema kina.
htjela sam gledati Snijeg.
nisam imala s kime otići.
stih koji nisam čula možda godinama.
pošaljem joj.
glupo mi je svaki put slati isto.
padala je tako mekano sinoć.
znala sam da će me uspavati.
nisam znala hoću li se probuditi pa sam joj javila samo da zna da je kiša kriva.
jer je padala tako mekani.
nepravedo su je zakinuli.
gubim divljenje prema nekim osobama.
znam da je znala.
ne priznaje mi da je boli.
al vidim. vidim i vidim.
i ona teško izdržava.
samo želim da zna da sam tu.
gospođa sa vremenske prognoze upravo se spetljala.
to se i meni događa u zadnje vrijeme.
petlja mi se govor.
ne izgovaram normalno riječi.
mislim da me pauk izujedao po licu.
jezivo.
zamisli, spavaš i pauk te izgrize.
pauk te izgrize.
PAUK te izgrize.
PAUK!??!?!
jučer mi se zacrnilo pred očima i pala sam.
sunce me zasljepljuje.
evo sad je i kiša.
ja samo ne znam što hoću.
sanjarim gluposti.
opravdavam gluposti.
govorim gluposti.
*ovih dana sve mi miriše na jesen, ja ću opet biti šašav i zanesen... gluposti, sve same gluposti..*
sigurno se nešto događa sa blog editorom.
u bilježnici mi ide.
nisam otišla kod nje na kavu.još.
prokleta škola mi ne da da stignem.
u subotu je šesti put da posjećujem to mjesto na taj dan.
neopisivo mi fali. tako bih htjela porazgovarati s njim, a ne s njegovim nadgrobnim spomenikom.
neopisivo me zanima kako bi me savjetovao.
on je tako pametan.
diše tek četiri godine,a tako je pametan.
divim mu se.
diše tek četiri godine,a tako mu se divim.
samo želim neku kavu. izdašnu. možda i sama sa sobom. samo želim malo vremena da razgovaram sama sa sobom. onda obećajem da odlazim. sad ne mogu još. sad sam još uvijek u mostaru.
sanjarim smiješne stvari.
Post je objavljen 29.10.2008. u 12:05 sati.