Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/terradesolata

Marketing

Never-ending story


Adaptacija stana nikako da završi. Na neki način kao da sam zaboravila na taj stan, više ne listam časopise o uređenju interijera, ne razmišljam o nikakvom namještaju, u Hrvatskoj je sve ionako nerealno skupo... Jednostavno, pustio me entuzijazam i veselje i sada se u taj stan želim useliti jedino da ne plaćam podstanarstvo i duple režije. S mojom prosječnom plaćom to ispada puno previše. A kako će taj stan izgledati, baš me briga. Preumorna sam od razmišljanja o tom prostoru, a pomaka nema. Hoću reći, previše je tu živciranja i umaranja bilo, a da bi se stvari tako sporo odvijale.

Eto, glupi knauferi su nam probušili plinsku cijev i to glavnu plinsku vertikalu koja ide kroz naš hodnik i skoro je cijela zgrada odletjela u zrak. Nakon što je vertikala zakrpana, ustanovljeno je da su plinske instalacije neispravne u čitavoj zgradi i da se moraju raditi nove, e da bi plinara pustila plin. Inače, u toj zgradi je sve na plin- od grijanja do tople vode... Dakle, plin is the one. Pa sada čekamo da se dovrše te instalacije, pa da nam ih sprovedu i po stanu.

Inače, svi majstori koji su nam do sada radili nešto u stanu imaju jednu zanimljivu naviku- vole si pokupit nekakav suvenir, primjerice zidarsku olovku, metar, špahtle i tomu slično. Vole trošiti naš materijal (koji se nađe u stanu od prethodnih poslića koje smo sami obavljali) a naplate jednaku cijenu koju bi naplatili da su koristili svoj. Naprave nešto sasvim deseto od onoga što ste im rekli da naprave. Često ne poštuju dogovore, pa dolaze kasnije/ ranije/ ne dođu, no dobro, to je i bilo za očekivati.... Ovi što nam postavljaju plinske instalacije po zgradi znaju uzeti našu metlu, pomesti po zgradi i ostaviti ju ispred ulaza u zgradu. Jednom su i pustili ključ našeg stana izvana u bravi. Ama baš nitko od njih ne pušta vodu za sobom kada se ispišaju u naš wc, mislim, znam da nitko ne živi u tom stanu i da je kao malo gradilište, ali brate mili, do navečer se cijeli stan usmrdi od te mokraće.

A sve to za bezobrazno visoke cijene- da se visokoobrazovan čovjek počeše po glavi. U našoj zemlji se ziđa kao ludo, šljakeri su jako traženi i bome, naplaćuju to jako dobro. Vodoinstalater nam je za dan posla naplatio malo više od 4 000 kuna. Knauferi naplaćuju 130 kuna po metru kvadratnom, s time da su nam htjeli naplatiti oko 7 kvadrata više, đubrad. Zidari naplaćuju... Ma nije me volja niti pisati.

Dakle da rezimiramo:
Majstori su preskupi, ali oni (obrtnici) su bolji izbor od nekih većih d.o.o. firmi koje vas oderu za duplu cifru od dogovorenog, a i ako ne naprave dogovoreno a vi ih tužite ili što već, njima je lakše zavlačiti. U krajnjem slučaju, takva firma proglasi stečaj i što ćete onda?

Namještaj je preskup u odnosu na kvalitetu koju dobijete i ako vam to zbilja i uistinu jako smeta, uvijek možete ići po namještaj u Austriju ili Njemačku. Ako imate kamion, naravno.

Stanovi su bezobrazno preskupi za ono što dobijete ali kako u Hrvatskoj nemate puno izbora- (nema nekakvog stanarskog prava kao, recimo, u Švedskoj) što vam preostaje? Vlasnik podstanarskog stana u kojem živite može biti okej ali i ne mora, uglavnom, vi nemate zakon koji vas štiti kao podstanara jer se nikakvi ugovori o podstanarstvu ne potpisuju. Jel` postoji uopće nešto slično kod nas? Osjetila sam na svojoj koži još kao dijete kako je to biti podstanar bez sreće- taman kada se smjestite, naviknete na okolinu, sprijateljite se djecom iz kvarta, sela, ulice i škole dođe vlasnik stana i kaže da je stan prodan ili će se prodavat i da se morate iseliti u roku od tjedan-dva. I tako šest puta.
Znači, ili možete igrati na sreću i biti podstanar, mijenjati stanove svakih par godina ili možete kupiti stan na kredit koji ćete otplaćivati točno do penzije. Nema trećeg. Dobro, možete se prostituirati, opljačkati banku, mjenjačnicu ili ovih dana Klovićeve dvore- to su nešto radikalnija rješenja, ali su zamislite, van zakona.

Ja sam se pomirila sa svim tim činjenicama, tako da se ne živciram. Moglo bi se reći da sam pomalo apatična, no to je normalno za ovo podneblje.
Uglavnom, uskoro konačno na red dolazi pitur (moler ili maler?), pa parketar. Držite mi fige da nešto u međuvremenu ne pukne i tako to...


Post je objavljen 29.10.2008. u 10:00 sati.