neću puno danas tipkarati... i zvučat ću besmisleno.
ali, ...očito je da smo sami krojači svoje sudbine, unatoč onoj staroj narodnoj: 'što je suđeno, nije izgubljeno'. nije izgubljeno, ali i bogu prekipi koji put, nakon hrpe prilika koje smo imali i ni jednu iskoristili, a umjesto toga sami sebe tjeramo u daljni očaj, i to mišlju: još ću napraviti samo ovo!
ja ne želim da me netko gore odalami po prstima i veli: imala si hrpu prilika i nisi iskoristila. imala si hrpu ponovljenih šansi i opet nisi iskoristila, zato nemaš više šta raditi na ovom svijetu! ........kraj
ja znam što želim u životu i stalno odgađam, prvo sam morala završiti faks, onda sam morala naći kolko tolko pristojan posao sa solidnom plaćom, sad čekam da se sredi pitanje stambene egzistencije koje se ne želi riješiti.
i neće se srediti dok ga sama ne pokrenem, neću prestati odrađivati karmu svojih živih roditelja dok se ne maknem od njih! jesam emotivna i svaku promjenu prihvaćam vrlo emotivno na svoj način (čak i bacanje stare poderane majce u smeće, koju godinama čuvam u ormaru jer mi je draga, iako ju ne nosim).
vrijeme je za promjene, mislim da će krenuti od danas!
Elle čestitam na hrabrosti, nadam se da ću je imati barem pola koliko ti da ostvarim željeno!
Post je objavljen 29.10.2008. u 09:34 sati.