Danas je svečan dan za hrvatsku animaciju jer se u kinu Tuškanac dodjeljuju nagrade ASIFA-e. Priču sam započeo prije par dana razvojem mini diskusije kroz komentare podno posta, a danas ju završavam kompletnim postom posvećenim animaciji u Hrvata.
Dakle u nekakvoj nevidljivoj i nepotrebnoj utrci u kulturnim krugovima i ponajviše filmskim dešava se da onaj animatorski biva nekako neopravdano nezastupljen i zapravo potiran po medijima, a ja vas pritom odmah na početku pitam koji je jedini i iz koje filmske branše Oscar u Hrvata?
No, to kada bi se u prvi mah spominjalo u animatorskim krugovima izgledalo bi posve neozbiljno i sada ovdje ne želim pričati o povijesti hrvatske animacije jer nije ni vrijeme ni mjesto, nego što je zapravo? Osobno uvijek sam bio zainteresiran prvenstveno za igrani film no kako godine teku, lete tako i u mene se razvijaju, odrastaju raznorazne druge tendencije, stremljenja. Jedno od tih nazovimo to uvjetno tendencija je i moja izuzetna sklonost svijetu animacije koji me nije (za sad, uvijek postoji vremena) razočarao. Dapače oduševio me i zaprepastio svojom jednostavnošću, nepretencioznošću kakvu upravo u velikim količinama ne posjeduje svijet "velikog brata", igranog filma.
Jedan od susreta koji ću uvijek pamtiti i isticati je onaj sa osobom koja možda nije neki stvaratelj ali je itekako vrlo živo prisutna u tom neobičnom i neopterećenom svijetu. To je Nicole Salamon (sama je bila tada potpredsjednica Udruženja animatora svijeta da se tako izrazim, ali istovremeno i vlasnica unas zbog tadašnjih Janičinih uspjega poznatih Salamon skija). Gospođa je to u godinama, fina dama, ali izuzetno simpatična, druželjubiva i ljubopitiva te ono meni najzanimljivije i vrlo pristupačna. Na jednom od svojim prvih posjeta Animafestu imao sam prilike sa njom raditi intervju (koji nadam se još negdje postoji) u kompi sa Sadisticom (jednako velikim zaljubljenikom i animatorom "for real"). U čemu me to ona fascinirala da to i dan danas prepričavam ... pa u onom o čemu i sad govorim, a to je nepodnošljiva lakoća ne postojanja, već jednostavnosti i pristupačnosti u razgovoru koji je tekao kao da smo se poznavali ... "sto godina" prije tog susreta.
Nakon toga nižu se moji susreti i razgovori sa ljudima iz te filmske branše koji protiču u jednakoj izuzetno finoj, neopterećenoj svakdašnjim ljudskim problemima, tečnoj i prijateljskoj atmosferi. Govorim to stoga jer su to ljudi koji iza sebe imaju da se tako izrazim, "tone" uspjeha, točnije pobjeda na mnogobrojnim festivalima nakon dugotrajnog "handverkea". Tu svakako ubrajam i mogu to slobodno reći i moje prijatelje sa 25FPS koji su oplemenjivali moje dolaske tamo nadahnjujućim razgovorima o kulturi i koječemu uz to.:)
Dakle niodkuda "hoch deutch" stava toliko svojstvenim nekim nazovimo to zvijezdama igranih i drugih varijanti neanimatorske braše.
Možda je razlog tome i ovaj popis koji ću pred vas podastrijeti u redcima što slijede. Naime u razgovoru sa svojim dobrim prijateljem i vrsnim kritičarom Vjesnika Božom Trkuljom nedavno sam došao do još jedne spoznaje koju ću sa vama podijeliti, a to je koliko je uspješan unazad dvje (a i više) godine animatorski svijet Hrvatske.
Dakle slijedi nekronološkim redom lista animacijskih uspješnica Hrvatske:
MORANA (Simon Bogojević Narath), Annecy 2008., special distinction
ONA KOJA MJERI (Veljko Popović), Annecy 2008., FIPRESCI
HOMO VOLANS (Darko Bakliža), The 12th Ismailia Film Festival, The Jury Prize in the Experimental Egypt 2008. short films competition (održano 15. -22.10.2008.)
UNPLUGGED (Stjepana Mihaljevića), The Project - "FilmEM -- Das Kurzfilmturnier" Film Europa Championship - Leipzig, Chemnitz, Zittau, Zwickau and Dresden, Germany, (održano 16. -31.05.2008.), 2nd Price
MALFORMANCE PERFORMANCE (Tomislav Gregl), 6TH INT'L FESTIVAL ON CLAY AND GLASS Montpellier, France, Young Audience Award, (održano u travnju 2008.)
SILENCIJUM (Davora Međurečana i Marka Meštrovića), ZEBRA Poetry Film Festival u Berlinu, nagrada publike (održano 9.-12.10.2008.) i film je 2006 dobio nagradu na Luccana film festivalu u Pisticci, Italiji dobio nagradu za najbolju tehniku.
ALEA IACTA EST (Dine Krpana), TINDIRINDIS 2007 Vilnius, Litva, special mention (održano 25.-28.10.2007.) i na AUBAGNE INT'L FILM FESTIVAL Aubagne, France, dobio je Prix experimental (26. - 31.03.2007.)
TEORIJA ODRAZA (Darka Bakliže), 16th MADRID EXPERIMENTAL CINEMA WEEK u Madrid, Grand prix (održano 2006.)
Eto, vizit karta Hrvatske je bila i morala bi zauvijek biti... animacija, od one famozne "Zagrebačke škole", do Animafesta koji se ponovo budi i traži nakon godina lutanja svoje pravo mjesto na svjetskoj karti animacije, i tu dolazim do onoga meni bitnog a vjerujem i onoga što je bitno svakom drugom pratitelju animacije, i želi ponovno postati prvi festival u svijetu.
Osobno sam za godišnju varijantu Animafesta jer ovo tzv. bijenalno je nepotrebno. Kako... pa vrlo jednostavno u doba informatičke revolucije izmjenilo se podosta toga. Razno razni alati i metode izrade animiranih filmova su više i nego dostupniji u doba interneta nego unazad 20 godina, a i velika je produkcija novih filmova dovodi vas do zaključka da bienalnim oblikom se zapravo gubi na onom bitnom, recentnosti. Vrijeme je da i Animafest to poprati i krene hrabrije (a u tome će ga sasvim sigurno i novinari podržati) iz bijenalne kratkometražne varijante u normalnu godišnju i izbije na čelo kolone animafesta u svijetu i zauzme prvu poziciju ispred Annecya. Siguran sam da to može. Bio je tamo i to ti ljudi koji ga rade se i tekako živo sjećaju.
Post je objavljen 30.10.2008. u 12:48 sati.