Zar misliš da mi možeš ukrasti snove
i predati ih vihorima vjetrovitim
u zimska hladna predvečerja?
Pa ja sam iskon sanjanja
fina paučina svilene mašte moja je Domovina.
Zar doista misliš da mi možeš ukrasti Anđele s dlana
i predati ih noćnim tminama bez sjaja krijesnica?
Zar meni kojoj Anđeli pletu osmijehe u očima
i skladaju uspavanke nebeske?
Misliš li doista da to kamenje koje mi prosipaš po Putu
neću pretvoriti u dijamant i razliti Nebom u obličju Duge
i pustiti da mi grije Dušu toplinom ognjišta
dok vani viju sniježne mećave?
Post je objavljen 28.10.2008. u 17:07 sati.