...Slucaj"hrvatskih vjestica"za mene je samo epizoda u lancu neugodnosti koje su zapocele napadom rodoljubivog Antuna Soljana na mene izdajicu,i koje traju sve do danas.Cinjenica je da su tada,1992.,iza mene javno stale samo dvije-tri osobe,a jedna od njih je bio Viktor Ivancic.Cinjenica je,takodjer,da je iza mene privatno stalo samo
nekoliko osoba,one su i danas moji prijatelji.Cinjenica je da se protiv mene okrenuo Filozofski fakultet,kolege,profesori,prijatelji s kojima sam radila dvadeset godina.Cinjenica je da su se protiv mene okrenuli knjizevnici,PEN,novinari,tzv.hrvatska"inteligencija".Prijatelji i znanci okrenuli su mi ledja,a anonimni"pravednici"zagorcavali su mi zivot telefonskim pozivima i pismima.
Pritom je najvaznija cinjenica da me"vjesticom"nije proglasio Tudjmanov rezim,niti je to bila"mala sala"Slavena Letice i"Globusa".Medijski linc,
ostracizam,profesionalnu marginalizaciju i osobnu diskriminaciju zdusno je obavljala cijela moja kulturna sredina,moje kolege,one koje poznajem i oni koje nikad nisam upoznala.Cinili su to sami,po svojoj savjesti,na svoju ruku.Oni koji su mudro sutjeli,mislili su da se takvo sto dogadja samo drugima,a kad se vec dogadja,valjda u svemu tome ima neke pravde.I oni su u svemu sudjelovali sutnjom.
("Feral Tribune")
Post je objavljen 28.10.2008. u 15:47 sati.