Skrivena.
Zakopana,
duboko u meni,
godinama...
trazi svoj spas.
Cesto me opominje
i gusi,
neki unutarnji glas.
Dio mog sna,
davno izgubljen,
zakopan,
isplivava...
Buni se ,
vjetrovima zamentena,
u magli
sjecanja,
gotovo izgubljena.
Dodi na
svijetlo dana,
oslobodi me okova,
zarobljenog,
davno
sanjanog sna...
Post je objavljen 28.10.2008. u 14:44 sati.