Vidiš draga,
ovaj prethodni post nema nikakve veze sa stvarnošću osim uistinu dobrih jela. Sveznalica i Stevan ne postoje. Nisu bili ni purgeri. Jedan od njih je Slovenac, a druga je Slavonka. Osim Splita kao činjenice i jela, donekle i mene, jer ni ja nisam odavno prava ja, zapravo ne postoji ništa. I u Split treba sumnjati. Obrati pozornost na sliku. Malo je na Bačama ljudi, mislim u moru. Gdje su ostali, pitam se?
Vikend je i otišli su na svoje Selo.
A razgovaralo se o nesretnom Pukaniću i onome što se moguće, daj Bože konačno, rasplete nakon njegovog ubojstva s pečatom. Daj Bože kažem inače će se Zagreb zvati Caracas, a mi ćemo u Splitu biti gerila i hvatat ćemo po cesti turiste, držati ih zarobljene po Biokovu u špiljama i tražiti otkup.
Gledaj, ja se cijelo vrijeme trudim vjerovati da je svijet bolji nego jest. I uvijek se pitam gdje su oni tihi samozatajni ljudi iz moje mladosti koji su sjedili u tinelu mojih roditelja, rodbine, prijatelja. Obavljali s dušom i srcem svoje poslove . Učitelji, profesori, pravnici, pa i ljudi bez posebnog obrazovanja kojima je sve bilo oduzeto nakon drugog rata, a radili su poneki u vlastitim tvornicama, koje više nisu bile njihove. Na mjestima radnika, poslovođa, ako su imali sreće i slično.
Gdje su oni sa svojim urednim životima, malim radostima, velikim trudom psihičkim i fizičkim u vremenima koja im nisu išla na ruku. Gdje su i oni komunisti , ateisti i ostali koji su se tamo našli jer su vjerovali da je došlo neko pravednije vrijeme u kojem će svi imati šansu a ne samo odabrani. Poznavala sam takve. Gdje su cijele kolone ljudi koji se nisu prodali ni za novce ni za časti ni slasti ni profesorska ni direktorska mjesta nego su ostali svoji čekajući pravedniji svijet. I svoju vlastitu Domovinu.
I na kraju ta Domovina Hrvatska koju su stvorili ni sama ne znam tko, najviše Udba kako me poznavaoci uvjeravaju. A evo i jedne anegdote povodom toga. Šibl (morala bih provjeriti je li Šibl jer će me zub, s pravom ukoriti) i Gotovac u gluho doba noći pred ove burne događaje odlaze kod Tuđmana na dogovor. Živio je tada još u onom prognaničkom stanu u kući koja još nije bila njegova. Nakon obavljenog razgovora spuštaju se šutke natrag. Odjednom Šibl kaže Gotovcu:
"Bude li ovaj vladao teško našima ali i vašima."
Izgubila sam nit. Odvuklo me na sporedne pute pa ću ponoviti pitanje koje smo tu večer više manje svi postavili:
Gdje su ljudi kojima možeš vjerovati?
Jesu li to ovi novoizabrani. Ova nova smjene nakon petsto i jedne smjene?
Zašto se konačno ne postavi neki kriterij?
Granica!! Trenutak iz recimo, moj prijedlog 1990 , provjeri stanje i imanje svih onih koji odlučuju o mojoj sudbini. Daj da vidimo čime svi oni mogu biti ucijenjeni upravo od te mafije koja pokušava vladati, što govorim, vlada ovom zemljom.
Laik sam, ali zar to nije jedina prava provjera. Nemojmo gledati u malo. Neke sitne kredite i novce koje su ljudi izvukli možda ne baš na najpraviji način da riješe svoje egzistencijalne probleme. Sobu više u stanu i slično. Na toj bi se listi našli i ja i moj pok. muž. Jest iskoristili smo neku rupu za kredit i s tim sam kapitalom ušla u posao kojim pomažem još uvijek svoju djecu. Napravili smo to jer su nam rekli, bar meni: Dobit ćete posao u struci jedino kad netko iz vaše struke umre.
Neću o vlastitoj tragikomediji dalje
Gledajmo bazene, kuće, vikendice, jahte, tvornice, umjetničke slike koje su koštale milijune i milijune već nečega.
Jedan od takvih, triput možete pogađati tko, bit će nam slijedeći predsjednik.
Pitam se hoće li se više naći novinar koji će pročešljati njegovu u kratkom vremenu stečenu imovinu.
Ne znam ništa o Ivi Pukaniću. Piše se ovo i ono. Uglavnom kontroverze. Baš tako. Pišu: Kontroverzni Ivo Pukanić. To mu već dođe kao neko treće ime ili prezime. Ali sjećam se njegovih iznošenja delikatnih, provokativnih i na granici nevjerovanja materijala koje na kraju čini mi se nitko do kraja nije ispitao.
A čovjek je mrtav nakon što su ga vlastite kolege novinari izgadali na pasja kola. Zavist!? Ljubomora!? Istina!?
Istina!? Gdje je istina?
Eto draga, te zbrkane misli u mojoj glavi, to ti je moja kuhinja.
A sve je drugo izmišljeno. Ti ljudi, poštapalice su za moje misli.
Moj prijatelj Sveznalica i njegov prijatelj - ljubavnik Stevan. Izmišljeni!!
Ali govore više nego da su pravi, najpraviji.
Post je objavljen 28.10.2008. u 07:53 sati.