Pardon my French! Ne poznajem taj jezik...
Još uvijek sam u Zagrebu.
Narazgovarala sam se, čekam ponovne pozive na neka mjesta...
U međuvremenu sam napravila finalnu ludost: nakon 4 sata provedena pod Marininim rukama u Renati u Frankopanskoj, žena koja je ušla kao dosadna brineta ravne glatke kose u sivom i crnom izbauljala je kao Agyness Deyn s pogrešnim stylingom!!!
Imam kratku poblajhanu kosu!!!
Ovaj put stvarno sam opalila ekstrem!!!
Kao žena, u prednosti sam pred muškarcima između ostalog i u tome što mogu sebi priuštiti ekstremni hair-makeover kad mi je u životu potrebna promjena.
Ukočena poslovnjakuša je nestala, i umjesto nje se pojavilo malo čupavo čudovište spremno pokoriti kreativni sektor korporacijske džungle.
Tražim drugačiji tip posla, i za njega sam pripremila drugačiji immage.
Prvi put mi ne smeta što izgledam mlađa nego što jesam. Dapače, ova frizua mi je skinula još koju godinu. Za mnom se okreću neki slatki mali momci u preludim odjevnim kombinacijama, a ja im se smješkam ispod namjerno crnih obva i kroz novi jebeno crveni ruž. Čak sam iskopala i moje Tuborg zelene starke koje skupljaju prašinu u frendičinom ormaru već 3 godine, obukla kožnu jaknicu, nabacila malo nakita, i odjednom sam nova žena. Druga žena. Prkosna mala punk-pop princeza.
Ne bi me smetalo raditi bilo što u životu ni biti bilo tko!
Pa što ako sam izgubila karijeru i krasne prihode! Naći ću nešto bolje! Nešto što će me činiti sretnom!
I što onda ako me frajer kojeg volim odjebo! Pa bar njih ima na sve strane!!!
Napokon, bar ću primati naknadu od 1000 kuna sa Zavoda pa ću time pokriti neke račune, a ostalo...
Prepustila sam stvar u božje ruke.
Stvari dođu same od sebe.
Bar se nadam.
Post je objavljen 28.10.2008. u 00:47 sati.