Marketing
...previše mislim na tebe...
Nije fer, stvarno neznam sta da velim, bilo bi lijepsa kad i sam znam na čemu sam...
mislim ok svatko ima svoj stav prema nekoj određenoj temi...
Nikad nisam htio ni neću utjecat na nećije mišljenje pa mani to jako smetalo...
Eto necu govorit tu neke filozofije hehe... Nisam još tolko iskusan u životu...
Ali kad je tako , mislim ipak blog je ono nesto kao dnevnik tvoj "osobni"...
Ok većina ljudi misle za blogere da su to hmmm ludi ljudi koji traže javnost i tako nešto
malo mi to zvuči jadno ali šta ću, kao što rekoh, njihova stvar...
Neznam šta mi je veća kazna, to što volim previše i prebrzo ili to što dajem previše svega odmah iz srca...
Znam zvuči jadno,glupo... ali šta ću kad je to istina...
Nisam znao uvijek pružati nešto lijepo, veliko ili iskreno....
Govorili su mi da se na greškama ući jelda? ali zbog čega se osjećam napušten od ljubavi...
Nevolim da sam bediran tj ljudi se osjecaju drugacije i smatraju me drugom osobom kad sam bediran...
Neželim to ali kad srce steže nemožeš to suzdržat u sebi...
Imam prijatelje koji me vole i cijene, to su oni iskreni i najbolji...
Za njih bih sve napravio, pa unatoč tomu dal bi mi to bila zadnja stvar prije smrti...
Volim kad se netko smije, kad je sretan, kad mi onako bez "disanja" počinje pričat kolko je zaljubljen ili bilo šta takvog....
Jedan osmijeh traje samo jednu malu SEKUNDU, a u srcu leži i grije cijeli život,
Tako da kolko god ja bio žalostan, znam da je netko tu da mi pokloni jedan osmijeh...
ok možda nije to osoba od koje želim, ali da razmislim, nije li ljepše dobit osmijeh od osobe od koje znaš da je iskrneo nego od osobe koja te se sjeti kad dobi tvoju poruku????
Svatko će postavit sebi to pitanje, pa neka sam pokuša odgovoriti...
Lijepo vas sve pozdravljam do sljedeček puta...
u potpisu:
---___Kirby___---
Post je objavljen 27.10.2008. u 19:46 sati.